Ovo je jedini veliki grad na hrvatskoj obali koji nisu osnovali Rimljani ni Iliri, nego Hrvati! Priča o njegovoj povijesti je fantastična

Na gotovo svakom koraku uz hrvatsku obalu osjeća se duh davnih vremena, jer su mnogi gradovi izrasli na temeljima rimskih, grčkih ili ilirskih naselja i oblikovali se pod utjecajem brojnih vlasti, trgovaca i osvajača. No usred te raskošne povijesne pozadine postoji jedan grad koji se razlikuje od svih ostalih. U pisanim izvorima ne spominje se kao baština neke antičke kolonije, nego kao mjesto koje je oblikovao hrvatski narod, svojim ritmom i svojom snagom, na vlastitoj zemlji.

Naime, Šibenik je jedan od rijetkih gradova na hrvatskoj obali koji nisu utemeljili Rimljani ni Iliri, nego upravo Hrvati, i upravo ga ta činjenica čini jedinstvenim među svim većim gradovima na Jadranu. U njegovu kamenu, utvrdama i strmim uličicama i danas se osjeća duh ranog srednjeg vijeka, razdoblja u kojem je nastajao kao hrvatska utvrda i u kojem je prvi put zabilježen u darovnici jednoga kralja.

Šibenik se prvi put spominje 25. prosinca 1066. godine, u ispravi kralja Petra Krešimira IV., što ga čini ne samo povijesno važnim nego i simbolički snažnim mjestom. Božićni datum prvog spomena i potpis hrvatskoga vladara ostali su duboko utisnuti u identitet Šibenčana, pa grad i danas s ponosom nosi naziv Krešimirov grad.

Za razliku od većine dalmatinskih gradova, Šibenik nije izrastao iz rimske kolonije niti je nastao na mjestu ilirskog naselja, nego se razvijao samostalno kao hrvatska utvrda podignuta iznad prirodno zaštićene uvale. Upravo zbog toga svrstava se među najstarije samorodne hrvatske gradove na Jadranu.

Kroz stoljeća se Šibenik razvijao sloj po sloj, od skromne srednjovjekovne utvrde do raskošnog renesansnog grada snažnih obrambenih sustava. U razdobljima moćnih graditelja, vještih obrtnika i iskusnih pomoraca prerastao je u važnu luku, živopisno trgovačko središte i mjesto čija arhitektura i danas pripovijeda zadivljujuću priču o razvoju hrvatske obale.

U njegovim zidinama prepoznaju se različita povijesna razdoblja, od stare jezgre do mletačkih fortifikacija, renesansnih palača i monumentalnih građevina koje su u svoje vrijeme nadilazile mogućnosti tadašnjeg svijeta.

Posebno mjesto u bogatoj šibenskoj baštini zauzimaju dva iznimno vrijedna UNESCO-ova spomenika, koja najbolje otkrivaju koliko je ovaj grad bio napredan i ambiciozan u svojim zlatnim razdobljima. Prvi među njima je Katedrala sv. Jakova, čudesno djelo Jurja Dalmatinca koje osvaja svojom ljepotom i danas.

Katedrala sv. Jakova podignuta je u potpunosti od kamena, bez ijednog komadića drvene konstrukcije, i predstavlja vrhunac graditeljske vještine i jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatske renesanse. Njezine skladne linije, pažljivo oblikovani detalji i jedinstveni način gradnje učinili su je jedinstvenom ne samo na Jadranu, nego i u europskom kulturnom prostoru.

Drugi dragulj je Tvrđava sv. Nikole, smjela i moćna utvrda koja čuva ulaz u šibensku luku. Njezina osebujna trokutasta forma i iznimno promišljena graditeljska rješenja svjedoče o tome koliko je Šibenik u renesansi bio važan strateški i pomorski centar. Utvrda je dizajnirana kako bi odoljela tada najnaprednijim vojnim prijetnjama, a danas stoji kao fascinantan podsjetnik na vrijeme kada je grad bio ispred svog doba.