Najljepša morska tvrđava na Jadranu stoljećima je čuvala grad od neprijatelja, oduševljava oblikom i očuvanošću, a zaštitio ju je i UNESCO

Krešimirov grad, kako se još naziva Šibenik, bio je prvi grad u svijetu s izmjeničnom strujom i prvi grad u Hrvatskoj koji je dobio javnu rasvjetu. Šibenik je također jedan od najstarijih gradova na hrvatskoj obali, grad velikog Dražena Petrovića, grad sporta i kulture. Također, grad je to koji se ponosi s čak četiri povijesne tvrđave! Uz tri kopnene, posebnu pozornost privlači i ona morska, Tvrđava svetog Nikole, koju je zaštitio i UNESCO.

Tvrđava svetog Nikole prvo je što ćete primijetiti ako prilazite Šibeniku s morske strane. Ponosno stoji na ulazu u Kanal svetog Ante, koji je stoljećima brižno čuvala. Zbog ove ljepotice, grad nikad nije napadnut s mora! Jedinstveni je primjer venecijanskog renesansnog fortifikacijskog graditeljstva i jedina mletačka vojna utvrda smještena isključivo na moru.

Zbog toga je 2017. godine upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine u sklopu zajedničke transnacionalne nominacije “Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 16. do 17. stoljeća”.

Tvrđava svetog Nikole izgrađena je u 16. stoljeću na otočiću Ljuljevcu, na mjestu nekadašnjeg benediktinskog samostana sv. Nikole, po kojemu je dobila ime. Gradnja tvrđave je bila jako skupa, koštala je oko 40.000 dukata. Za usporedbu, ugarski kralj Ladislav Napuljski prodao je čitavu Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata.

Svrha ovog grandioznog zdanja bila je štititi Šibenik i njegovu luku s mora, ali i cijelo ušće rijeke Krke sve do Skradina. Plan je uspio: Šibenik nikada nije bio napadnut s mora niti su na njegovu prostoru zabilježene značajnije pomorske bitke. Tvrđava je napuštena nakon odlaska austrougarske vojske početkom 20. stoljeća, a danas je vrhunska turistička atrakcija.

Posebno je zanimljiv trokutasti oblik tvrđave, i debeli bedemi koji ju okružuju. Posjet ovoj tvrđavi dio je iskustva u Šibeniku koji nipošto ne smijete propustiti. Do nje se zasad može samo morskim putem, a izletnički brodovi svakodnevno voze sa šibenske rive od proljeća do jeseni.

Već je i sama vožnja brodom do tvrđave prava atrakcija, pogled na Šibenik je prekrasan, a s vaše desne strane otvara se pogled na kanal svetog Ante, morski tunel “Hitlerove oči”, nekadašnju vojarnu u uvali Minerska…

Kad stupite na tlo samog otoka, odnosno tvrđave, upoznat ćete njezinu bogatu i dugu povijest, način života vojnika koji su ju čuvali, a saznat ćete nešto i o povijesti samog Šibenika. Cijeli izlet traje oko dva sata, po pola sata vožnje brodom u svakom smjeru i obilazak od oko sat vremena. Ulaznica za odrasle ljeti stoji 21 eura, a van sezone 15 eura i uključuje prijevoz brodom, ulaznicu za tvrđavu, pratitelja i razgledavanje. Sve detalje možete pronaći na stranicama Javne ustanove priroda Šibensko-kninske županije’.

Kanal svetog Ante u Šibeniku čudesno je mjesto. Prkosno ulazi u more, njegovom plavetnilu dodaje sto nijansi zelene. Iz njega se otvara prekrasan pogled na panoramu grada i tvrđavu svetog Nikole koja ga stoljećima čuva s mora. Pravi je to komadić prirode i divljine nadomak prekrasnog Krešimirova grada. A sve o posebnostima tog mjesta na kojem se ljube rijeka, zelenilo i more otkrili smo u inovativnom postavu jedinstvene zgrade smještene u uvali Minerska, najpristupačnijoj u kanalu. Posjetiteljski centar Kanal sveti Ante mjesto je na kojem povezanost čovjeka, mora i svih prirodnih elemenata oko nas dobiva potpuno novi kontekst.

I dok mnogi putnici samo prolaze kroz ovaj predivan kanal prema gradu Šibeniku, malo tko od njih sluti da se u njegovim surovim stijenama krije jedan od najzanimljivijih i najposebnijih speleoloških objekata na Jadranu – impresivna špilja Svetog Ante. Ova jedinstvena atrakcija danas privlači znanstvenike i stručnjake ne zbog špiljskih ukrasa ili endemskih vrsta, već zbog nevjerojatne crkvice koja se smjestila među njenim hladnim zidovima.

Špilja se nalazi na sredini kanala, na jugoistočnoj obali, te nosi ime po svetom Antunu Pustinjaku koji je živio u današnjem Egiptu od 251. do 356. godine. Mnogi su pustinjaci kroz stoljeća pronašli utočište u ovoj špilji, a jedan od najpoznatijih bio je zadarski plemić Jeronim Detrico. On je u špilji živio i tu je pokopan davne 1615. godine.