Na litici iznad Dunava stoji najmoćnija utvrda Balkana: ne zna se tko ju je i kada izgradio, a ima čak devet kula, palače, bedeme…

Pogled na njega izaziva strahopoštovanje. Kamen i moćan, opako utvrđen, čvrsto zagrljen stijenom povrh Dunava, okružen zelenilom okolnih brda i padina. Golubac, ili Golubački grad, je impozantna srednjovjekovna utvrda koja čuva ulaz u Đerdapsku klisuru te je pravi svijet za sebe! Svakodnevica se tamo broji u kulama, bedemima i pogledima na vodeni put, u njemu žele uživati brojni i danas je, kao spomenik kulture, popularna turistička atrakcija.

Golubac ili Golubački grad, kako ga još zovu, nalazi se oko četiri kilometara od istoimenog naselja, na desnoj obali Dunava, u Nacionalnom parku Đerdap. Njegove zidine, bedemi i kule doslovno su se stopile s tamošnjim terenom, ‘izvalile’ po litici, i to na mjestu gdje se rijeka sužava na ulazu u tjesnac. Položaj Golupca uvijek je dolazio s visokom cijenom. Naime, na kocki je bio važan vodeni put, a sama lokacija je bila strateški i vojno iznimno bitna.

I mnogi su je pokušavali osvojiti. Naime, onaj u čijim je rukama ona bila imao je i kontrolu nad granicom. No, s vodom i stijenom kao svojim prirodnim zaštitnicima, a onda i svim kulama koje je podigla ljudska ruka, Golubac definitivno nije bilo laka meta.

I danas predstavlja misteriju. Ne zna se kada je točno nastao, ni tko ga je izgradio, odnosno onaj njezin ‘početni dio’ od kojeg je sve krenulo i koji je kroz stoljeća nadograđivan i jačan. Imala je, čini se, stotine imena: Galambas, Galambocz, Colombazo, Columbaz, Columbarum, Taubersburg, Tawbenstein, Peristerin, Giwerdzinlik…

Svako od njih imalo je veze s golubom. A ‘golub’ pak s lijepom djevojkom po imenu Golubana. U nju se, naime, zaljubio osmanski zapovjednik grada, no ona nije željela postati dio njegova harema. Za kaznu ju je dao okovati za stijenu. Nije se, kao što je očekivao, pokajala i radije je umrla, a dotična stijena, koja viri iz Dunava, nosi ime ‘baba-kaj’, odnosno ‘pokaj se’. Tvrđava pak je dobila ime Golubac.

Golubac je doista impozantan kompleks. Predstavlja ‘labirint’ sazdan od kula, bedema i palače, a može se podijeliti na dva osnovna dijela: unutrašnji (čiji je ‘centar’ Šešir kula) te vanjski, koji je predstavljao prvu liniju obrane. U utvrdu se ulazilo kroz glavna vrata na koja se nadovezivao most iznad jarka s vodom.

Golubac ima čak devet kula, a svaka od njih posebna je na svoj način. Jedna od najistaknutijih je svakako tzv. Šešir kula koja se nalazi u unutrašnjem dijelu kompleksa, na najvišoj točki litice. Do nje vodi uska staza na samoj litici. I sve druge kule imaju neku svoju posebitost.

Primjerice, neke su služile specifično nadgledanju Dunava, neke za obranu s kopna. U nekima se obrana vršila strijelama i lukom, u drugima topovima. Takva je, primjerice, bila, kao što joj i ime govori, Topovska kula koja je ‘pazila’ pristanište.

Jedna od tamošnjih kula unutar sebe je imala i kapelu, a u jednoj je, nagađa se, bila tamnica. U nekima se i stanovalo, a jedna je specifično pazila na glavna vrata. Posebna je priča i sama palača, zdanje na tri kata. U podrumu su bile ostave, u prizemlju je, primjerice, živio zapovjednik utvrde. Na tom se katu nalazila i dvorana za javna događanja. Imala je dva ulaza, a dio palače je danas, zbog akumulacijskog Đerdapskog jezera, pod vodom.

Povijest mu je u svakom slučaju doista duga. Prvi puta se u povijesnim zapisima spominje u 14. stoljeću, dok su posljednje radove na njoj, u smislu gradnje, provodili Turci. Oni su ojačali dio kula, primjerice. Golubački grad je u novije doba rekonstruiran i obnovljen, a pripada i Rezervatu prirode Tvrđava Golubački grad. Taj rezervat je ulaz u Đerdapsku klisuru te ulazna točka u Nacionalni park Đerdap.

Nacionalni park Đerdap prostire se na površini od 64.000 hektara u sjeveroistočnoj Srbiji, na samoj granici s Rumunjskom, dok je Đerdapska klisura najveća i najduža u Europi. Uokviruju je litice visoke do 800 metara, a Dunav je u njoj najuži i najdublji: 96 metara dubok te 160 metara širok. Zovu je ”Željeznim vratima Europe”. Nakon izgradnje hidroelektrane Đerdap 1972. godine, razina vode se podigla; nastalo je Đerdapsko jezero, dugačko više od sto kilometara.