Stalno vam se nešto gricka, čak i kad niste gladni? Znanost napokon zna zašto, i ne, razlog nije ‘slab karakter’

Svima nam se to dogodilo. Ručali smo, ili večerali, i potpuno smo siti, ali kad se pred nama pojavi vrećica čipsa ili zdjelica kikirikija automatski za njom posežemo. Ako često posežete za grickalicama, čak i nakon obroka, imamo dobru vijest. Problem nije nedostatak samokontrole: novo znanstveno istraživanje pokazuje da je ljudskom mozgu puno teže ignorirati primamljivu hranu nego što se dosad mislilo.

Kako piše BBC, nova studija pokazala je da mozak i nakon što je tijelo postiglo sitost može snažno reagirati na prizore ukusne hrane. Drugim riječima, osjećaj sitosti u tijelu ne mora automatski „ugasiti” sustav nagrade u mozgu, pa i dalje možemo osjećati želju za hranom.

Istraživanje je analiziralo reakcije mozga na različite prehrambene podražaje dok su sudionici bili gladni i nakon što su pojeli dovoljno hrane. Znanstvenike je, piše BBC, iznenadilo to što su pojedine regije mozga povezane s nagradom ostale aktivne čak i kada su sudionici izjavili da su siti.

Takav mehanizam ima evolucijsko objašnjenje. Tijekom većeg dijela ljudske povijesti visokokalorična hrana nije bila stalno dostupna. Kada bi se pojavila energetski bogata hrana poput orašastih plodova, meda, zrelog voća ili mesa, bilo je korisno pojesti je čak i ako osoba u tom trenutku nije bila izrazito gladna. Danas isti mehanizam aktiviraju keksi, čips ili slatki kruh, iako takva hrana više nije rijetkost, već nam je stalno dostupna.

Registrirana nutricionistica Zara Hiridjee za BBC je objasnila da ovo istraživanje potvrđuje iskustvo koje mnogi ljudi imaju, ali ga teško objašnjavaju. Hiridjee ističe da sudionici istraživanja, i nakon što su prijavili da su siti, i dalje pokazuju snažnu moždanu reakciju na ukusnu hranu. To je to važan nalaz jer mnoge dijete polaze od pretpostavke da bi želja za hranom trebala nestati nakon obroka, a kada se to ne dogodi, problem se pripisuje nedostatku discipline.

BBC piše kako se u internetskim zajednicama posvećenima mršavljenju često koristi izraz „food noise”, odnosno „šum hrane”. Taj pojam opisuje stalne misli o hrani planiranje sljedećeg obroka, razmišljanje o grickalicama ili pregovaranje sa samim sobom oko porcija. Kod nekih ljudi taj „mentalni šum” je tek povremena pozadinska misao, dok kod drugih može biti gotovo stalna.

Nekim korisnicima lijekova za mršavljenje takve su misli gotovo nestale nakon početka terapije, a navode kako su prije imale osjećaj da im u glavi stalno „svira radio o hrani“, čak i kad nisu bili gladni. Neki bi lijekovi, vjeruje se, osim kontrole gladi mogli djelovati i na dijelove mozga povezane s nagradom i motivacijom, koji stvaraju želju čak i kad gladi nema, piše britanski medij.

Paradoksalno, piše BBC, restriktivne dijete mogu pojačati opsesivne misli o hrani. Kada osoba znatno smanji unos kalorija, tijelo reagira biološkim protumjerama: povećavaju se hormoni gladi, usporava metabolizam, a mozak postaje osjetljiviji na signale hrane. Istraživanja snimanja mozga pokazala su da ograničavanje kalorija povećava aktivnost centara za nagradu kada ljudi gledaju slike visokokalorične hrane.

Iako evolucijske mehanizme nije moguće potpuno nadjačati, stručnjaci ističu da se mogu ublažiti navikama koje rade u skladu s biologijom organizma. Kako piše BBC, jedan od ključnih koraka je sastavljanje obroka koji zaista zasite. Proteini, vlakna i zdrave masnoće povećavaju hormone sitosti i stabiliziraju razinu šećera u krvi, čime se smanjuje potreba za stalnim grickanjem.

Okruženje također igra važnu ulogu. Ako su slatkiši stalno na vidljivom mjestu ili se redovito prolazi pored pekarnica i odjela sa slasticama, mozak dobiva stalne podsjetnike na hranu. Stručnjaci preporučuju da se slatkiši drže izvan vidokruga, kupuju u manjim porcijama te da se pri ruci drže zdravije opcije.