Ovom hrvatskom jezeru strogo je zabranjeno prići! O njemu ovisi život dva otoka, a pogled je moguć samo s nekoliko vidikovaca

Jedinstveno jezero na Cresu ključni je izvor pitke vode za dva otoka, a njegova osjetljiva ravnoteža između slatke i slane vode neprestano se prati

Foto: Shutterstock

Najveći hrvatski otok već na prvi pogled osvaja svojom divljom, gotovo netaknutom prirodom. Na njegovom se području izmjenjuju surovi kamenjari i guste šume, stara sela smještena visoko na liticama i skrivene uvale s plažama koje se redovito ubrajaju među najljepše u Europi. Da, svi znamo za Lubenice, plažu Sveti Ivan, gradove Cres i Osor te mjesta Beli i Valun, no osim svega što je vidljivo na prvi pogled, otok krije i jedno mjesto koje nadilazi uobičajene priče o ljepoti i turizmu. Naime, riječ je o prirodnom fenomenu koji ne služi samo kao prizor za divljenje, već ima ključnu ulogu u životu dvaju hrvatskih otoka i njihovih stanovnika.

VRANSKO JEZERO JE IZVOR PITKE VODE ZA OTOKE CRES I LOŠINJ

Na otoku Cresu nalazi se Vransko jezero, jedinstveni prirodni fenomen koji već desetljećima fascinira znanstvenike i posjetitelje. Ono što ga čini posebnim jest činjenica da se njegova površina nalazi iznad razine mora, dok se njegovo dno spušta i do 60 metara ispod morske razine. Riječ je o krškom jezeru smještenom u prirodnoj depresiji, koje je kroz tisućljeća oblikovano složenim geološkim procesima.

Još impresivnija od same njegove strukture je njegova uloga. Naime, Vransko jezero predstavlja glavni izvor pitke vode za cijeli otok Cres, ali i susjedni Lošinj. Njegova voda izuzetne je kvalitete i čistoće, a zahvaljujući prirodnim filtracijskim procesima kroz krško tlo, gotovo da ne zahtijeva dodatnu obradu prije distribucije. Upravo zbog toga ovo jezero ima neprocjenjivu vrijednost za lokalno stanovništvo.

PRISTUP VRANSKOM JEZERU STROGO JE OGRANIČEN

Zbog svoje važnosti, ali i osjetljivog ekosustava, pristup Vranskom jezeru strogo je ograničen. Kupanje, ribolov i bilo kakve aktivnosti u neposrednoj blizini vode nisu dopuštene. Naime, jezero nije turistička atrakcija u klasičnom smislu riječi, već zaštićeni prirodni resurs kojem se pristupa s velikim poštovanjem. Čak i pogled na jezero moguć je samo s određenih, unaprijed definiranih lokacija.

Osim što opskrbljuje stanovnike vodom, Vransko jezero ima i značajnu ekološku vrijednost. Okruženo je bogatim biljnim i životinjskim svijetom, a posebno je važno stanište brojnih ptica. Njegova izoliranost i očuvanost čine ga jednim od rijetkih mjesta gdje priroda funkcionira gotovo netaknuto, bez značajnijeg utjecaja čovjeka.

U JEZERU SE ODVIJA KONSTANTNA BORBA IZMEĐU SLANE I SLATKE VODE

Ono što ovo jezero čini uistinu posebnim jest činjenica da predstavlja iznimno osjetljiv prirodni sustav u kojem i najmanja promjena može imati ozbiljne posljedice. U njegovoj dubini neprestano se odvija tiha „borba“ između slatke i slane vode, a upravo se tu krije se i najveći izazov za njegovo očuvanje.

Naime, morska voda prodire u dublje slojeve jezera i ondje se miješa sa slatkom, no golema masa vode stvara pritisak koji sprječava njezin daljnji prodor kroz krške stijene. Ta prirodna ravnoteža održava jezero pitkim i sigurnim izvorom vode. Međutim, kada bi se razina vode značajno smanjila, taj bi pritisak oslabio, što bi omogućilo moru da prodre dublje i zaslani jezero. U tom slučaju njegova bi voda izgubila svoju najvažniju vrijednost i više ne bi bila pogodna za piće.

JEZERO JE IME DOBILO PO OBLIŽNJEM MJESTU VRANA

Smješteno u samom srcu otoka Cresa, ovo jezero ime duguje obližnjem selu Vrana, jednom od naselja koje ga okružuje i s kojim je stoljećima neraskidivo povezano. Ipak, za lokalno stanovništvo ono nikada nije bilo ništa drugo nego jednostavno – jezero. Tako ga zovu i danas, s dozom bliskosti koja odražava njegovu važnost u svakodnevnom životu otoka.

Naziv „Vransko jezero“ pojavio se tek kasnije, zahvaljujući Albertu Fortisu, talijanskom teologu, prirodoslovcu i putopiscu koji je u 18. stoljeću opisivao svoja putovanja ovim krajem. Upravo je on prvi zapisao to ime, a s vremenom se ono udomaćilo i postalo službeni naziv koji danas poznajemo.

Pročitajte još