Najšareniji grad u Hrvatskoj mnoge podsjeća na Cinque Terre! Svojom turističkom tradicijom oštro konkurira kraljici Jadrana

Cres je najveći, a poslije Hvara i najdulji hrvatski otok. Uz Krk i Lošinj, ubraja se u florom najbogatije otoke, a osim što je jedno od posljednjih staništa bjeloglavog supa, specifičan je i po tome što u svom središtu ima i slatkovodno Vransko jezero. Cres je 2024. godine prepoznat kao jedna od 100 najboljih svjetskih održivih destinacija. Obalna naselja na otoku krase divne uvale i osamljene plaže, a neka od njih datiraju još iz prapovijesti. Najveće mjesto na otoku, istoimeni gradić Cres, broji oko 2500 stanovnika, nekoć je bio nastanjen Liburnima, a i danas je prepun tragova grčke, rimske te bizantinske nazočnosti. Evo što sve posjetiti u njemu!

Labirint njegovih šarmantnih uličica s kućama u živopisnim bojama neodoljivo podsjeća na talijanski Cinque Terre, što nimalo ne čudi jer je Cres dugo bio pod mletačkim utjecajem. Kuće u staroj jezgri naslanjaju se jedna na drugu, a na pročeljima nekih zgrada mogu se vidjeti i stari grbovi, koji otkrivaju čime su se bavili ljudi koji su u njima živjeli.

Ovaj kvarnerski gradić leži u zaljevu, a luka mu je od pamtivijeka pružala zaklon brodovima koji su se ondje sklanjali tijekom jakih nevremena. Takav povoljan geografski položaj pogodovao je razvoju ribarstva, pomorstva i brodogradnje, koji su duboko utkani u identitet Cresa.

Njegova stara jezgra nekoć je bila opasana visokim zidinama, a u mjesto se ulazilo kroz troja gradska vrata. To su Porta Bragadina, Porta Marcella i vrata sv. Mikule. Ova potonja nalaze se u sklopu tornja sa satom od drveta i željeza, koji i dalje radi te slovi kao jedan od simbola Cresa.

Na glavnom trgu, tj. u gradskoj loži, čitali su se proglasi, sklapali važni ugovori, ondje je zasjedalo gradsko vijeće, održavala su se suđenja, a prijestupnici su se kažnjavali na stupu srama. Danas Cresani ispod lože svako jutro prodaju svoje domaće i uvijek svježe proizvode.

A znate li da se turizam u ovom kvarnerskom dragulju razvija još od 1845. godine? Nakon Opatije, Cres je drugo mjesto s najdužom turističkom tradicijom na Jadranu! Naime, 1844. u Opatiji je izgrađena Villa Angiolina, a paralelno s tim, već u lipnju 1845., parobrodi iz Rijeke na Cres dovode oko 200 izletnika. Krajem 19. stoljeća otvoren je prvi creski hotel Miramar, što se i službeno smatra početkom modernog turizma na otoku.

Grad je poznat i po svojim renesansnim palačama, koje su se počele graditi u 16. stoljeću. Posebno se ističe Arsan, najstarija creska patricijska palača. Njezino prizemlje nekoć se davalo u najam obrtnicima i trgovcima, dok su na gornjim katovima bili prostor za život. U nekadašnjoj spavaćoj sobi na prvom katu nalazi se jedna od zanimljivosti palače, renesansni zahod, smješten u niši u zidu.

Danas je u ovom velebnom zdanju smješten Creski muzej, u kojem možete razgledati čak osam impresivnih zbirki. Sve one čuvaju materijalne ostatke života na otoku od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka, poljoprivredni i ribarski alat, lokalnu nošnju, stari namještaj, slike, oružje i liturgijski pribor, medalje, plakete i grbove s otoka, primjerke novca od 2. do 20. stoljeća… Ispred muzeja postavljena je brončana skulptura Frane Petrića, renesansnog filozofa rodom iz Cresa.

A grana obitelji Petris, iz koje je potekao ovaj učenjak, usko je vezana uz obližnju palaču Petris-Moise, koja datira iz prvih godina 16. stoljeća. Ova ljepotica zauzima površinu od čak 1800 metara kvadratnih i najveća je među renesansnim palačama na svim hrvatskim otocima. U njoj je, naime, dio djetinjstva proveo Frane Petrić. U palači Petris-Moise danas je smješten humanistički istraživački i kongresni centar Sveučilišta u Rijeci.

Svaki srednjovjekovni grad, uključujući Cres, imao je svoj lazaret, namijenjen hodočasnicima i bolesnima. Ovaj kasnogotički izgrađen je u 15. stoljeću, odmah izvan gradskih zidina. Lazaret je kasnije prenamijenjen u ubožnicu, a od 2005. u njemu djeluje creska gradska knjižnica.

Na brdu uz staru gradsku jezgru uočit ćete i impresivnu kulu Fortecu, jedinu sačuvanu od nekadašnjih pet kula koje su činile fortifikacijski sustav Cresa. Nalazila se na najvišoj točki zidina, zbog čega je imala vrlo važnu obrambenu i izviđačku funkciju. Kula je otvorena za javnost samo tijekom održavanja određenih manifestacija i tad je moguće popeti se na njezin krov te uživati u spektakularnom pogledu na čitavu okolicu.

Još jedna atrakcija smještena uz samu staru gradsku jezgru je franjevački samostan. Kompleks mu čine crkva sv. Franje Asiškog, dva klaustra, samostanske zgrade, vrtovi i maslinici. Crkva datira iz 13. stoljeća, a uz nju stoji jedan od tri creska zvonika. Krase ga kamene glave različitih izraza lica, simbolizirajući vjetrove koji pušu s različitih strana svijeta.

U samostanskom muzeju čuvaju se sakralna umjetnička djela, svilena misna ruha, obredni predmeti i primjerak ”Senjskog misala”, iz 1494. To je prva knjiga tiskana u Europi na jeziku koji nije latinski (već starohrvatski) i pismom koje nije latinica (već glagoljica). Danas postoje samo tri primjerka iste, a pohranjeni su u Budimpešti, Sankt Peterburgu i Cresu.

Za kraj vam ostavljamo crkvu sv. Marije Velike iz 15. stoljeća, trobrodnu baziliku i njezin 22 metra visok zvonik. Prije nje, glavna i najstarija funkcionalna crkva u gradu bila je ona sv. Izidora iz 13. stoljeća. U njoj se nalazi skulptura sv. Izidora iz 15. stoljeća, izrezbarena od lovorovog drveta i visoka čak 220 centimetara. Crkva je u 15. stoljeću postala premalena za potrebe sve većeg grada pa je sagrađena nova. Ova stara danas se otvara nekoliko puta godišnje, uglavnom za blagdane i obilježavanje dana grada.