Ovaj divlji i nenaseljeni otok u hrvatskom nacionalnom parku turisti preskaču, a čuva nevjerojatan krajolik i ostatke vojne povijesti

Otok Kozada ili kako ga još nazivaju Kotež mali je, nenaseljeni otočić na rubu brijunskog arhipelaga, nasuprot Štinjana kod Pule. Ovaj otok, nakon zanimljive prošlosti, danas je samo „nepripitomljen“ i netaknuti dio jednog od najljepših hrvatskih arhipelaga. Prvi pogled ostavlja dojam da se radi o tipičnom komadiću netaknute jadranske obale. Nizak, stjenovit i tih, otok Kozada izgleda poput divljeg vidikovca okrenutog prema gradu, ali bez uobičajene buke i gužve. Međutim, iza te jednostavne, gotovo asketske prirode krije se zanimljiv sloj povijesti, vezan uz razdoblje Austro-Ugarske Monarhije i rane dane svjetskog zrakoplovstva.

Razdoblje od 1913. do 1915. godine, s razvojem pulske mornaričke baze Kozadi daje važnu stratešku ulogu. Zbog zaklonjenog položaja u blizini pulske vojne luke i tadašnje pomorske infrastrukture, otočić je postao postaja hidroaviona i školski centar za obuku pilota. U vrijeme kada su hidroavioni bili ključni za nadzor mora i brzu komunikaciju unutar Monarhije, ovakve izdvojene, ali dobro pozicionirane točke imale su veliku važnost.

Kozada je tako postala dio šire vojne mreže koja je Pulu pretvarala u jedno od najvažnijih pomorskih središta tadašnje Austro-Ugarske. Danas su ti dani daleko iza nas, ali tragovi su i dalje prisutni, iako diskretni, gotovo skriveni. U gustoj mediteranskoj vegetaciji mogu se uočiti ostaci nekadašnje hidroavionske stanice: ruševni zidovi, obrasla struktura vojnog objekta koji skoro pa uranja u more te fragmenti nekadašnje infrastrukture.

Upravo ta nenametljiva prisutnost prošlosti daje Kozadi poseban karakter. Nema interpretacijskih ploča ni uređenih ruta; povijest se ovdje naslućuje na prvi pogled i nuka vas na istraživanje. Iako mistični ostatci vojne strukture pozivaju na avanturu, potrebno je napomenuti da na ovoj lokaciji morate biti oprezni. Iako hidroavionska stanica izgleda zanimljivo i fotogenično, njezini zidovi su zapravo nestabilni i nisu mjesto za penjanje ili igru.

Za razliku od uređenih dijelova Nacionalnog parka Brijuni, Kozada ostaje sirova i gotovo netaknuta. Posjetitelji na ovu lokaciju najčešće dolaze brodom iz Pule ili obližnjeg Štinjan, zadržavajući se kratko: kupanje, ronjenje i istraživanje obale. Ovaj otok nije destinacija koja impresionira sadržajem, nego baš suprotno, njezina posebnost leži u tome da je u kontrastu sa svime na što ste navikli vidjeti na većini hrvatskih otoka.

Posebno se ističe i ta unutarnja različitost, ostaci nekadašnje vojne preciznosti i današnje potpune neuređenosti. Između tehnologije koja je nekad povezivala more i nebo te današnje tišine u kojoj se čuje samo šum vjetra i valovi. Ako se odlučite na posjet Kozadi s obitelji, važno je odmah ograničiti očekivanja, ovo nije uobičajena plaža na koju dođete s ručnicima, suncobranom i tamo provedete pola dana bez razmišljanja. Kozada je sirova, pomalo divlja i traži više opreza.

Dodajte na to i činjenicu da je otok prilično ogoljen, teško ćete pronaći mjesto u hladu gdje ćete odahnuti, stoga u vrućim ljetnim danima sunce može biti nemilosrdno. Zato je najbolja taktika doći rano ujutro ili kasnije popodne, zadržati se nekoliko sati za kupanje i kratko istraživanje, zatim nastaviti dalje. Kozada puno bolje funkcionira kao usputna stanica, nego kao mjesto za cjelodnevni boravak.

Još jedna stvar koju ne želite podcijeniti: teren. Nema staza, nema ravnih površina, nema pristupa za kolica. Ako dolazite s malom djecom, računajte da ćete ih većinu vremena nositi. Najjednostavniji plan je i najbolji, usidrite se, okupate ako je vrijeme pogodno za to, malo prošetate i vratite se na brod bez previše komplikacija.

Ovom otoku potrebno je pristupiti s prethodnim razumijevanjem lokacije i povijesti, Kozada nije samo mjesto za kupanje. Ona je dokaz, zaboravljeni podsjetnik na trenutak kada je Jadran bio dio jedne puno veće, ambicioznije priče i kada su se prvi piloti ovdje učili uzlijetati s mora.