Dvije posudice sladoleda platili smo više od 140 nekadašnjih kuna! Zaista smo jako željeli da nam se svidi…

Kad se radi o sladoledu, ukusi se razlikuju. Netko se drži klasike, vanilije i čokolade, drugima su najdraži voćni okusi, treći vole eksperimentirati i kušati najluđe kombinacije koje je netko smislio. Ono što svi vole je da sladoled ima umjerenu cijenu i da ih ohladi i usreći: zato, valjda, svakog ljeta čitamo i slušamo o cijenama famozne kuglice. Kad smo u hladnjaku Interspar trgovine vidjeli sladoled koji košta 10 eura, istovremeno smo bili i zgroženi i zaintrigirani. Na kraju je ipak pobijedila znatiželja: kupili smo ga i zajedno testirali u redakciji.

Sladoled se prodaje pod brendom Croccantino i dolazi u više okusa. Kako se navodi na pakiranju i na stranici proizvođača, svi se sladoledi rade ručno, od nule, od pravih i prirodnih sastojaka. Proizvodi ih obrt TIM Antunović s Pelješca, postoji ukupno desetak vrsta i okusa, koji se mogu kupiti u Spar i Interspar trgovinama.

Izbor je bio primamljiv, a na kraju smo se među dostupnima u našoj trgovini odlučili za Croccantino, sladoled s karamelom koji nosi isto ime kao i brend, te sorbet limun s cvijetom kaduljom. Jedan voćni, jedan kremasti, a nijedan klasični: to je bila logika kojom smo se vodili.

Croccantino smo platili 9,99, sorbet 8,99 eura, a svaka kutijica ima 500 ml proizvoda. Ne volimo više preračunavati u kune, davna su to vremena, ali sad smo morali: kilogram sladoleda platili smo više od 140 kuna. Pokušavamo potisnuti taj podatak i s nestrpljenjem otvaramo posudice.

Iako direktno izvađen iz zamrzivača, sladoled od karamele je kremast i lako se vadi. Na pakiranju piše da je čašicu najbolje ostaviti 10-ak minuta na sobnoj temperaturi, pa tek onda kušati. Srećom, to smo vidjeli prekasno. Odmah smo navalili na kremasti sladoled kojem to vrijeme da popusti uopće nije trebalo. Štoviše, činilo nam se da se prilično brzo topi i pretvara u “juhu”.

Ukusan je, ali kao da nešto fali. To „nešto“ nalazimo na sredini i pri dnu posudice: predivnu hrskavu karamelu. S njom je sladoled savršen. Tako da je ovom divnom sladoledu jedina „zamjerka“ što te karamele nema više i što je nismo ni vidjeli dok nismo ispraznili pola posudice.

Kad se radi o sorbetu od limuna i cvijeta kadulje, reakcije su bile potpuno suprotne. Za početak, njemu je 10 minuta stajanja dobro došlo: netom izvađen iz zamrzivača malo se teže vadio. Bijel je, poput snijega, a u okusu potpuno dominira kadulja. Iako je kombinacija zanimljiva, i nemamo ništa protiv kadulje, cijeli spoj te teksture i okusa nije nas impresionirao, a neki su bili još stroži i rekli da ima okus sapuna. Ne radi se, istina, o klasičnom okusu, ali među kušačima je bilo i onih koji inače vole i kupuju voćne sladolede, posebice one od limuna.

I za kraj: bismo li opet kupili sladoled za 9, odnosno 10 eura? Mišljenja su podijeljena. Krem sladoled Croccantino s karamelom svima nam se svidio, „tukli“ smo se za repete i u trenu očistili zdjelicu, dok limun-kadulja i nije prošao tako dobro. Ono što nam se sviđa i što podržavamo je činjenica da se radi ručno, u obiteljskoj manufakturi i od prirodnih sastojaka, što i opravdava cijenu. U ponudi imaju još zanimljivih okusa koji nam golicaju maštu, poput jagode, Irish cream&lješnjak, amaretti, rogač-čokolada… Tko zna, možda im čak ponovo damo šansu.