Rijeka u našem susjedstvu ima čak sedam imena! Intenzivno je zelene boje i izvire iz 11 krških vrela

Često grad i rijeka koja njime teče izgrade najdražesniji suživot, postanu istinski partneri koji osvajaju šarmom i ljepotom. Dok je Zagreb i dalje pomalo stidljiv u tom pogledu u odnosu na Savu, najdulju rijeku koja protječe kroz Hrvatsku, Ljubljana je dobrano spojila svoju sudbinu s rijekom koja nosi slično ime, Ljubljanicom. Rijeka je to koja očarava u svakom smislu, ako kročite u glavni grad Slovenije susret s njom je praktički pa neizbježan, a u nastavku članka doznajte zašto je tako posebna!

Rijeka Ljubljanica, desna pritoka Save, dugačka je 41 kilometar. Njezino porječje prostire se na 1779 kilometara četvornih, a izvire kod Vrhnike, iz čak 11 krških vrela, od kojih se glavnim smatra Močilnik. Prije nego što dođe do same Ljubljane, protječe kroz močvaru Ljubljansko barje, a dio rijeke Save postaje kod Zaloga. Što se tiče Močilnika, vode tamo dotječu s Planinskog i Logaškog polja, a postoje Veliki i Mali. Veliki se može obići i po kratkoj stazi. Veliki i Mali Močilnik u biti tvore Malu Ljubljanicu koja se nakon nešto više od jednog kilometra spaja s Velikom Ljubljanicom te zatim tvori Ljubljanicu.

Rijeka Ljubljanica nije plovna za veće brodove, no taj potencijalni nedostatak veličine dobrano nadoknađuje ljepotom. Ona je danas jedan od simbola Ljubljane i njezina turistička atrakcija koja je, možemo reći, vrlo živa. Uz nju se šeće, po njoj voze turistički brodovi, njezine su obale dom kako privremenim gostima, tako i lokalnom stanovništvu. Inače je poznata i kao ‘rijeka sa sedam imena’ jer se njezin tok, zahvaljujući krškom terenu, više puta nestaje s površine te se zatim ponovno javlja, ali pod drugim imenom, primjerice Trbuhovica ili pak Stržen. Često ju zovu i ‘najduljim arheološkim nalazištem u Europi’. Naime, ona je prepuna artefakata, često starih i tisuće godina. U njoj su pronađena prapovijesna oruđa, ali i rimski ostaci.

Rijeka Ljubljanica ima bogatu povijest, a jedna od živopisnijih epizoda iz iste jest kako su njome ‘liječili’ nepoštenje. Naime, u srednjovjekovnoj Ljubljani Ljubljanica je služila za izvršenje neobične kazne kojoj su bili podvrgnuti trgovci uhvaćeni u varanju. Takve bi stavili na posebnu napravu i zatim ih nekoliko puta potopili u rijeci. Bila je to javna kazna i sramota.

Ljubljana i rijeka Ljubljanica poznate su po svojim mostovima. Najpoznatiji od njih jest Tromostovje. Naime, kao što i samo ime govori, riječ je o tri mosta koji se nalaze kod Prešernova trga i povezuju stari i novi grad. Tromostovje, kakvog ga danas znamo, je djelo poznatog slovenskog arhitekta Jože Plečnika koji je njime, ali i drugim ostvarenjima, zauvijek zadužio Ljubljanu i dao joj prepoznatljiv izgled. Središnji most u Tromostovju Ljubljanu krasi od 1842. godine, kada je izgrađen kako bi zamijenio stari, srednjovjekovni drveni most. U razdoblju od 1929. i 1932. godine dodana su još dva mosta, po jedan sa svake strane, namijenjeni pješacima. Plečnik je malo promijenio izgled starog mosta: maknuo je željezne detalje i dodao kamene elemente.

Zmajski most je ime još jednog legendarnog mosta u Ljubljani. Riječ je o prvom mostu u Ljubljani, ali i jednom od prvih u Europi, koji je napravljen od armiranog betona. Isto tako, on je bio prvi asfaltirani most u Sloveniji. Smatrali su ga najljepšim mostom bečke secesije, a u funkciji je od 1901. godine. Njegova su prepoznatljiva karakteristika skulpture zmajeva, njih ukupno 20. Uz te se zmajeve veže niz legendi, primjerice ona da zmajevi mašu repom kada djevica prelazi most.

Zanimljiv je i Mesarski most otvoren 2010. godine. Ideja o tome mostu također potječe od Plečnika, no ova moderna verzija drugačija je od njegove originalne zamisli. Primjerice, on ga je zamislio natkrivenog. Kako god bilo, most je 33 metra dug, a 17,3 metara širok, a krasi ga niz skulptura. S vremenom se prometnuo u ‘most ljubavi’.

Hradeckega most je pak pješački most koji spaja Hrenovu ulicu s četvrti Prule. Riječ je o jednom od prvih zglobnih lučnih mostova na svijetu, ali i jedinom očuvanom mostu od lijevanog željeza u Sloveniji. Postavljen je 1867. godine, a dosad je premještan dva puta. Prati ga jeziv nadimak. Naime, od 1931. do 2010. godine bio je na ruti kojom su se preminuli prevozili iz glavne ljubljanske bolnice u gradsku mrtvačnicu. Stoga si je zaradio nadimak Mrtvaški most.

I Šuštarski ili Čevljarski most također je izgradio arhitekt Jože Plečnik 1930-ih. Riječ je o pješačkom mostu koji spaja dijelove srednjovjekovne Ljubljane, a krase ga dvije vrste stupova. Riječ je o jednom od najstarijih prijelaza preko Ljubljanice, a povijest mu seže još u 13. stoljeće. Nekada su na njemu meso prodavali mesari, ali su oni zbog smrada izmješteni i zamijenili su ih postolari. Na njegovu je mjestu jedno vrijeme stajao i Hradeckega most, a sam Šuštarski most izgrađen je 1931. godine.