Sasvim slučajno otkrili smo tajno kupalište u susjednoj BiH. Prizori koje smo tamo doživjeli odmah su nas vratili u djetinjstvo

Da se ponovno rodim i da me netko pita gdje bih htjela provesti djetinjstvo, rekla bih da me vode na to mjesto. Bila sam tamo prije dvije godine. I od tada, uvijek je nekako sa mnom. Mislim da je to tako kad pronađete svoje sretno mjesto. Točno se mogu zamisliti kako, kao mala curica, tamo skačem, smijem se, bezbrižno se igram, kako nemam nikakvih briga, kako su najbitnija stvar na svijetu društvo i toplina sunca na koži. Mogu zamisliti jer sam se tog kolovoza baš tako i osjećala: sretna kao malo dijete. To je mjesto Kupalište Brana u Jajcu u Bosni i Hercegovini.

Na to svoje sretno mjesto naišla sam na putovanju Bosnom i Hercegovinom koje je trajalo dva tjedna. Kampirali smo, suprug, naš maleni i ja, svaki dan otkrivali novu lokaciju. Jajce je došlo na red brzo nakon prelaska granice i definitivno smo mu se veselili. Kako i ne bi? Slovi za jedan od najljepših gradova Bosne i Hercegovine, a razlog je u samom centru grada: tamo se s visine od 20 metara obrušavaju vode Plive i kreiraju naprosto divan vodopad. Prizor je to koji se baš ne viđa često, takva velebnost i snaga vode u samom središtu grada.

No, ovdje vam je upravo to praktički na dlanu: slapu se možete ‘opasno’ približiti, do udaljenosti na kojoj, stojeći na vidikovcu u obliku helidroma, osjećate njegove kapljice na svojoj koži.

To nije mjesto gdje dolazite po samoću. Slava ovog vodopada je velika, često ga nazivaju najljepšim vodopadom u Europi. Pretpostavlja se da je star oko 50 tisuća godina, a njegova gusta vodena zavjesa obrušava se u jezero duboko 10 metara. Kad su nas njegove hladne kapljice osvježavale tog dana, u jezeru su ronili ronioci. Nikad nismo saznali što su točno radili, no njihova prisutnost dodatno je naglašavala ljepotu i veličinu slapa.

Nije to bilo jedino što smo vidjeli u Jajcu i njegovoj okolici. Nekoliko kilometara od samog grada, oduševili su nas, ali na jedan drugi način, i pitoreskni Mlinovi na Plivi stari 400 godina. Drvena zdanja, njih 20-ak, stisnula su se na malenim slapićima i zelenilu, sedrenoj barijeri koja spaja Veliko i Malo Plivsko jezero tvoreći najdražesniji prizor dodatno ukrašen patkicama, dubokom hladovinom i dječjim igralištem. Predivna je bila i sama vožnja uz Plivska jezera, otkrivanje malih i simpatičnih kutaka uz samu njihovu obalu, primjerice klupice dobro skrivene od pogleda…

No, za mene, iako mi je svaki prizor u tom kraju bio naprosto divan, ljubav se dogodila upravo između tih dviju atrakcija, vodopada u centru Jajca i Mlinova na Plivi. Tamo ćete, vozeći se iz grada prema Mlinovima, pronaći kupalište Brana. Na njemu smo završili sasvim slučajno. Ono nije bilo unaprijed planirano kao vodopad ili pak mlinčići, kako ih tamo zovu, nego je bilo rezultat traženja osvježenja kojem smo to ljeto u Bosni i Hercegovini često pribjegavali. Svaki smo dan svoju sudbinu ‘križali’ s nekom rijekom ili jezerom. Kupalište Brana bilo je jedno od njih. I ostalo najdraže.

Parkirali smo se uz cestu nakon što smo vidjeli znak jer pravog isplaniranog parkirališta nema, a zatim se prošetali par minuta i spustili se s ceste u pravi ljetni kupališni raj ovijen u nostalgiju. Dočekale su nas tratine u hladu, ali i suncu, kako kome srce želi, opuštenost brojnih ljudi koji su dan odlučili provesti na kupanju i predivna osvježavajuća voda koja se prelijevala preko betonske barijere koja je služila kao veliki vodeni tobogan za djecu… Bili su tamo i kafić i sanitarni čvor, sve što bi vam moglo još zatrebati na nekoj plaži, a odasvud se čuo žamor i smijeh djece. Zrak je bio poslijepodnevno zlaćan, atmosfera opuštena…

U biti, tek kasnije smo saznali da iako Kupalište Brana izgleda kao kupalište, ono u biti nije bilo smišljeno s tim ciljem. Taj je vodeni kutak usred predivne prirode nastao kao posljedica izgradnje hidroenergetske infrastrukture: brana je u biti u funkciji ogromne betonske cijevi duge pet kilometara, a koja prenosi vodu, i to oko 40 kubika u sekundi, iz velikog Plivskog jezera do hidroelektrane Jajce 1.

Kupalište je, odnosno cijev i pripadajuća brana, nastalo 1953. godine i postalo dio ljetne svakodnevice i srca tamošnjih ljudi, ali i posjetitelja Jajca. Sama cijev najbolje se vidi na fotografijama koje prikazuju područje iz zraka. Mi je uopće nismo doživjeli, no kasnije smo na internetu vidjeli i fotografije kako se radi na njezinu održavanju…

Što se tiče ostale logistike vezane uz Kupalište Brana, stvari su poprilično jednostavne. Navigacija dobro zna lokaciju kupališta, a ulaz se ne naplaćuje (naplaćuje se WC). Ima i dovoljno hlada, a osim osvježenja u samoj vodi, isto je moguće dobiti i u tamošnjem kafiću. Ostaje samo da se kupate i uživate u povratku u djetinjstvo nadomak jednom od najposebnijih gradova na svijetu.