U jednom zadarskom kvartu govori se jezik koji razumije manje od 500 ljudi: uskoro bi mogao nestati pred našim očima

Ako prošetate ulicama zadarskoga naselja Arbanasi, vjerojatno ništa čudno neće primijetiti. Dapače, teško je da ćete naslutiti da se iza pojedinih kućnih vrata još uvijek može čuti govor kakav ne postoji nigdje drugdje na svijetu. Njime se ne govori u nekom udaljenom planinskom selu, na izoliranom otoku ni u kraju odsječenom od ostatka zemlje. Preživio je usred jednoga od najpoznatijih hrvatskih gradova, nekoliko minuta vožnje od zadarske povijesne jezgre.

Nekada se arbanaški govor mogao čuti u gotovo svakoj kući u Arbanasima. Djeca su ga učila od roditelja i baka, susjedi su njime razgovarali preko dvorišta, a obiteljske priče, molitve, šale i svakodnevne brige prenosile su se upravo tim riječima.

Danas je situacija potpuno drukčija. Arbanaški još uvijek živi, ali broj ljudi koji ga aktivno i tečno govore vrlo je malen. Procjene se razlikuju, a sustavan i sasvim aktualan popis govornika ne postoji. Prema ranijim procjenama, povremeno ga je govorilo najviše 300-ak ljudi, dok ga je približno petstotinjak razumjelo. Potpuno kompetentnih govornika moglo bi biti znatno manje, pri čemu većinu čine pripadnici starijih generacija.

Zato se nad arbanaškim danas nadvija pitanje na koje nitko ne može dati siguran odgovor. Hoće li govor koji je preživio tri stoljeća, promjene država, ratove, političke podjele i goleme društvene preobrazbe nestati upravo u vremenu u kojem postoje svi alati potrebni da ga se sačuva?

Priča o zadarskim Arbanasima počinje u prvoj polovici 18. stoljeća, u razdoblju kada je Zadar bio pod vlašću Mletačke Republike. Prve arbanaške obitelji stigle su 1726. godine, a doseljavanje se nastavilo u nekoliko valova do 1733. godine.

Potjecali su s područja oko Skadarskog jezera, odnosno iz krajeva koji danas pripadaju Crnoj Gori i Albaniji. U znanstvenim radovima najčešće se spominju sela Šestani, Briska i Livari, smještena u širem barskom i skadarskom području. Bili su katolici, a važnu ulogu u njihovu preseljenju imao je tadašnji zadarski nadbiskup Vicko Zmajević.

Zmajević je dobro poznavao prilike na prostoru s kojega su dolazili. Prije dolaska u Zadar bio je barski nadbiskup, govorio je albanski i bio snažno uključen u vjerska i politička pitanja tadašnjega Balkana. U razdoblju od 1726. do 1733. poticao je doseljavanje katoličkog stanovništva iz krajeva ispod Skadarskog jezera na zadarsko područje.

Dio doseljenika najprije je stigao u Zemunik Donji, dok se glavna zajednica nastanila nedaleko od tadašnjih zadarskih zidina. Ondje je postupno nastalo selo Borgo Erizzo, koje je poslije postalo poznato kao Arbanasi. Nekada je bilo odvojeno od Zadra, a s vremenom je postalo njegov sastavni dio.

Današnje gradske ulice, kuće, promet i nova gradnja prekrili su velik dio nekadašnjega seoskog krajolika. Ipak, svijest o posebnom podrijetlu nikada nije potpuno nestala. Arbanasi su se tijekom stoljeća snažno povezali sa Zadrom i hrvatskim identitetom, ali su istodobno čuvali uspomenu na svoje pretke, obiteljska prezimena, običaje, crkvu Gospe Loretske i govor koji su donijeli sa sobom.

Arbanaški se najčešće opisuje kao arhaični oblik gegijskoga narječja albanskog jezika. Ipak, nakon tri stoljeća samostalnog razvoja u Zadru postao je mnogo više od jednostavne preslike govora koji su doseljenici donijeli iz staroga kraja. Jezik nikada ne živi izdvojen od ljudi i prostora. Mijenja se svaki put kada njegovi govornici upoznaju novi predmet, zanimanje, običaj ili način života. Upravo se to dogodilo i s arbanaškim.

Doseljenici su stigli iz unutrašnjosti, a u Zadru su se susreli s morem, ribarstvom, gradskim životom i drukčijim društvenim okruženjem. Za pojmove koje ranije nisu upotrebljavali morali su pronaći nove riječi. Mnoge su preuzeli iz hrvatskoga, ali i iz mletačkoga i talijanskoga jezika, koji su u različitim razdobljima imali snažan utjecaj u Zadru.

Zbog toga je arbanaški tijekom stoljeća postao jezična slika samoga grada. U njemu se susreću različiti povijesni slojevi, jezici, vlasti i svakodnevne navike. U njegovu rječniku ostali su tragovi života pod Mletačkom Republikom, talijanske uprave, hrvatskoga okruženja i pomorskoga načina života.