Znamo da imate listu želja na kojima se nalaze mjesta koja bi trebalo posjetiti, a još nisu došla na red. A ona bi, nakon ovog teksta, mogla postati bogatija za još jednu stavku. Naravno, ako već niste među sretnicima koji su obišli ovo predivno jezero i uživali u njegovim čarima – od predivnog životinjskog svijeta do tvrđava i manastira krcatih povijesnim pričama do vožnji brodom i uživanja u čaši dobrog vina… U ovom tekstu vodimo vas na Skadarsko jezero, najveće jezero Balkanskog poluotoka. Veličina jest možda njegova glavna ‘karta’ na koju igra, no ono je, po svemu ostalom, još ‘gorostasnije’ i svakako kutak Balkana koji bi trebalo što prije obići. Napominjemo pritom da se u ovom članku prvenstveno orijentiramo na crnogorsku stranu jezera.
ZIMI SE ŠIRI, LJETI SKUPLJA, A DIJELE GA DVIJE DRŽAVE
Najveće jezero Balkanskog poluotoka proteže se, ovisno o vodostaju, na površini od 370 do 540 kilometara četvornih. Zimi se raširi, ljeti ‘skupi’, no u normalnim, prosječnim okolnostima zauzima 475 kilometara četvornih. Unutar njega nalazi se čak 50 otoka, od kojih su neki ‘ukrašeni’ tvrđavama i manastirima. Ukupna duljina obale jezera iznosi 168 kilometara, a jezero ‘dijele’ dvije države, Albanija i Crna Gora. Unutar granica potonje se nalazi oko 110 kilometara obale jezera. Obje države prepoznale su važnost Skadarskog jezera i na neki ga način štite.
U Crnoj Gori, to čini nacionalni park, u Albaniji park prirode, dakle cijelo područje jezera zaštićena je zona. I to s pravom. Jezero je, među ostalim, raj za ptice, jedan od najvećih ptičjih rezervata u Europi, ali i posljednji dom kudravog nesita ili dalmatinskog pelikana. Ta velika ptica, raspona krila i do tri metra, tu prirodnu oazu dijeli s oko 280 drugih vrsta ptica koje stalno ili pak privremeno nastanjuju jezero.
HRANI GA MORAČA, A VODU MU ODNOSI BOJANA
Jezero, dugačko 48 kilometara te maksimalno široko 14 kilometara, u najvećoj se mjeri hrani vodom iz rijeke Morače i njezinih pritoka. Ona ga opskrbljuje s čak 62 posto ukupne količine vode. S druge strane, najveći dio vode, čak 80 posto, gubi zahvaljujući rijeci Bojani. Isto tako, Skadarsko je jezero i kriptodepresija s prosječnom dubinom od oko pet metara, a maksimalnom 60. Nju postiže u tzv. oknima, odnosno podvodnim izvorima koji se nalaze na obodu jezera.
Među njima je najdublje Raduško oko, sa spomenutom metražom. No, od svega je ‘najbolja’ zapravo legenda o postanku jezera. Ona glasi da je jezero nastalo u samo jednoj noći, kada je mlada nevjesta, sretna što joj se muž vratio iz rata, zaboravila zatvoriti slavinu.
JEZERO OD ‘TISUĆU IMENA’ PREPUNO JE MANASTIRA I TVRĐAVA
Jezero je iznimno bogato i u kulturno-povijesnom smislu, na što ukazuju brojna arheološka nalazišta, ostaci srednjovjekovnih zdanja ali i tradicionalnih kuća. Oduvijek je predstavljalo važno privredno i kulturno središte i nosilo, mogli bismo reći, tisuću imena. Rimljani su ga nazivali, primjerice, Labeatske bare. Kasnije su se imena samo redala pa mijenjala – Blato skadarsko, Jezero skadarsko, Bojansko jezero i Zetsko jezero, sve do današnjeg – Skadarsko. Prvi pisani zapisi o plovidbi njime datiraju iz davne 167. godine pr. Kr.
CRNOGORSKI ALCATRAZ, ‘KLJUČ OD JEZERA’ I ČAK 60-AK MANASTIRA
Područje Skadarskog jezera poznato je po brojnim utvrdama, od kojih se neke, kao uostalom i manastiri, bile podignute na tamošnjim otocima. Jedna od zvučnijih svakako je Grmožur, utvrda podignuta na istoimenom otoku 1847. godine. Svojedobno je, kao i mnoge druge u Crnoj Gori, služila i kao zatvor, pa su je prozvali i crnogorskim Alcatrazom. Isto tako, zovu ga i ‘otokom zmija’. Ali i, po novom, ‘otokom ptica’.
Slavna je i utvrda Besac, ali i Lesendro iz 1843. godine koji se nerijetko nazivao ‘ključem od jezera’ te Žabljak Crnojevića, srednjovjekovni grad podignut na brdu istog naziva koji se smatra jednim od najznačajnijih spomenika kulture na području cijelog jezera. Tu je i sva silina manastiri. Ima ih doista mnogo, oko 60, među kojima se ističu, primjerice, Prečista Krajinska kao jedan od najstarijih, iz 11. stoljeća, ali i Starčevo, Kom, Beška, Moračnik, Vranjina…
JEZERO SAVRŠENO ZA AKTIVNI ODMOR – OD KUPANJA I VOŽNJE BRODOVIMA DO BICIKLIRANJA HODANJA
Skadarsko jezero savršeno je za uživanje u aktivnom odmoru. Ono što se ne prepušta su izleti i razgledavanje jezera brodom, različitog vremenskog trajanja i različitim plovilima. Preporučuje se vožnja tradicionalnim drvenim čamcima, specijaliziranima upravo za plovidbu tim jezerom, a kojima se može doprijeti u njegove plićine. Isto tako, područje je odlično za hodanje po tamošnjim stazama ili pak bicikliranje. Naravno, pošto je riječ o jezeru, ništa ni bez kupanja. Kao najbolja mjesta za to spominju se plaže Murići i Pješačac.
PAVLOVA STRANA NAJBOLJI VIDIKOVAC NACIONALNOG PARKA ČIJE JE SREDIŠE VIRPAZAR
Kao apsolutno najbolji vidikovac slovi Pavlova Strana. On doduše nije na samom jezeru, ali se nalazi unutar granica nacionalnog parka koji s crnogorske strane štiti jezero, a u kojem se još uvijek nalazi, na dubini od 11 metara, i olupina parobroda Skenderbeg potopljenog 1942. godine. Od naselja koje bi valjalo posjetiti navode se pak ribarski gradić Virpazar, koji je u biti ‘središte’ nacionalnog parka, te Rijeka Crnojevića koje neki nazivaju jednim od najljepših mjesta u Crnoj Gori. I da, cijelo je područje oko jezera poznato po svojoj plodnosti, pogotovo vinogradima.
KAKO JE POBJEGAO NILSKI KONJ NIKICA, STRAŠNA SUDBINA STRAŽARA NEPLIVAČA I MANASTIR ZA PRINCEZE
Za kraj, tri nevjerojatno zanimljive priče koje smo pronašli na stranici Montenegro Pulse. Prva od njih tiče se nestalne površine Skadarskog jezera, koje se za vrijeme poplava 2010. godine toliko proširilo da se na slobodi, nakon što je zahvaljujući poplavi uspio pobjeći iz svoje nastambe (u privatnom zoološkom vrtu), našao ni manje ni više nilski konj Nikica. “Kada sam išao nahraniti svoju kravu, vidio sam nilskog konja kako stoji ispred staje. Mislio sam da sam sišao s uma’, rekao je navodno tom prilikom za lokalne medije tamošnji poljoprivrednik Nikola Radović. Zanimljiva je priča i oko ‘crnogorskog Alcatraza’.
Naime, isti izvor piše kako su na njemu kaznu služili zatvorenici koji nisu znali plivati. No, na njih su pazili stražari koji su i sami bili neplivači, a koji su imali neobičnu stavku u svom ‘ugovoru o radu’. Naime, u slučaju da neki zatvorenik pobjegne tada bi stražar za vrijeme čijeg je dežurstva zbrisao bio dužan odslužiti ostatak njegove kazne. Treća priča veže se uz manastir Vranjina kojeg je kralj Nikola navodno potajice počeo popravljati 1882. godine kako bi njegove kćeri, ako ih ne uspije udati, mogle tamo živjeti kao opatice. Za to nije znala ni njegova supruga, a kamoli kćeri.
