Posjetili smo jedan od najljepših perivoja u Hrvatskoj: uskoro se otvara za posjetitelje, a jedan detalj posebno oduševljava

Zavojitom cestom kroz bogato zelenilo Zagorja nakon sat vremena vožnje od Zagreba stigli smo u malo mjesto Vinicu pokraj Varaždina. Dok se osvrćemo oko sebe i pokušavamo sabrati dojmove, ništa posebno nam ne privlači pažnju. Još jedno malo mjesto kroz koje bismo vjerojatno samo prošli da nije jednog od najljepših arboretuma u Hrvatskoj. Ipak, preko puta parkirališta može se naslutiti nastavak onog bujnog zelenila, a u njegovoj blizini zrak je svježiji i ispunjen aromom borovine koja najavljuje ljeto u svom punom jeku. Prelazimo pustu cestu i ulazimo u tu gustu hladovinu visokih stabala. Pod nogama nam je mekana zemlja, a gradska vreva kao da u jednom koraku ostaje iza nas. Odmah je jasno da se ovdje skriva jedan sasvim drukčiji svijet.

Pješčanom stazom krećemo prema dvorcu, dok se oko nas isprepliću dva svijeta. Iz krošnji dopire pjev ptica, a u daljini se povremeno začuje bager koji privodi kraju posljednje zahvate obnove. Ne djeluje to nimalo grubo. Naprotiv, priroda i ljudi ovdje kao da zajedno rade na istom cilju. Arboretum Opeka nalazi se pri završetku višegodišnje obnove vrijedne 10,3 milijuna eura, a mi smo dobili priliku među prvima obići ga dok su završni radovi još u tijeku.

Prva građevina koja se pojavljuje na putu nije dvorac nego Vrtlareva kuća, smještena nešto niže, točnije preko puta Senzornog vrta. Građevina zidana kamenom lomljencem i opekom na ovom mjestu stoji još od 19. stoljeća, a uskoro će postati ulazna točka arboretuma s informativnim centrom i manjim ugostiteljskim sadržajem. Neposredno uz Vrtlarevu kuću nalazi se Senzorni vrt, osmišljen tako da potiče sva osjetila, od mirisa i dodira do zvukova i vizualnog doživljaja. Uređen je tako da ga mogu koristiti i osobe s invaliditetom.

Tek nekoliko minuta hoda dalje pogled privlači dvorac, građevina ispod koje se prostire obnovljeni vrt uređen prema kasnobaroknim uzorima karakterističnima za sjeverozapadnu Hrvatsku. Geometrijski precizne živice i simetrične cvjetne plohe stvaraju svečani dojam i upravo se odavde otvara jedan od najljepših pogleda na cijeli perivoj. U dvorcu danas djeluje Regionalni centar kompetentnosti u poljoprivredi pa povijesna građevina ponovno ima obrazovnu ulogu, samo u drukčijem obliku nego nekad.

Ispod vrta dvorca krajolik ponovno mijenja karakter. Krošnje postaju gušće, svjetlost se raspršuje kroz lišće, a staza koja od dijela do dijela mijenja svoju strukturu lagano škripi pod nogama. Stižemo do nekadašnjeg bazena u središtu perivoja koji je danas pretvoren u pozornicu na otvorenom, ali je zadržao svoj nekadašnji oblik upravo zbog izvrsne akustike.

Nakon toga svoju šetnju nastavljamo dalje te poput male djece trčkaramo malo na jednu, malo na drugu stranu, neodlučni čemu bismo više posvetili pozornost. Ipak, jedan poseban detalj nas okupira pa ga odlazimo detaljnije proučiti. Mještani ovaj dio nazivaju „crkvom“. Naime, radi se o skupini visokih stabala čije su se krošnje ispreplele i stvorile nešto poput građevine koja na jednom dijelu ima „ulaz“. Izvana to izgleda samo kao skupina nekoliko velikih stabala, ali kada zavirite i uđete unutra suočit ćete se s jedinstvenim oblikom kreativnosti koji može stvoriti samo priroda.

Nekoliko koraka dalje uređena staza vodi uz jezero do malog otočića povezanog čeličnim mostom. Iza toga slijedi perivoj u kojem su uređeni ekološki voćnjak i povrtnjak u kojima će se uzgajati stare sorte voća i povrća. U blizini tog dijela nalazi se i prostor za odmor s nekoliko stolova te manji ugostiteljski objekt u kojem će posjetitelji moći predahnuti uz osvježavajuće piće ili lagani zalogaj prije nastavka šetnje.

Saznajemo kako su projekt revitalizacije izradili dubrovački uredi Core d.o.o. i Studio Landa d.o.o. Studio Landa bio je zadužen za krajobrazno oblikovanje i obnovu povijesnog perivoja, a Core je vodio arhitektonski i konzervatorski dio projekta. Dok mi površno primjećujemo samo nove staze, uređene vrtove i obnovljene građevine, iza cijelog projekta krije se golemi stručni posao koji će arboretumu osigurati dugoročnu budućnost. Više od dvije tisuće biljnih jedinki detaljno je popisano, pregledano i uneseno u digitalni katastar. Oštećena stabla sanirana su, posađene su nove vrste, a u cijelom procesu, uz arhitekte, sudjelovali su dendrolozi, botaničari i arboristi. Drugim riječima, arboretum danas poznaje svako svoje stablo.

Dok razgovaramo o obnovi, postaje jasno da Opeka nije poseban samo zbog onoga što se danas obnavlja, nego i zbog priče koja traje gotovo dva stoljeća. Današnji izgled perivoja počeo je dobivati sredinom 19. stoljeća kada je posjed preuzeo grof Marko Bombelles. Svaki put kada bi se vratio sa svojih putovanja donosio je sadnice egzotičnih vrsta iz Europe, Azije i Sjeverne Amerike te ih sadio u varaždinsku zemlju. Iako mnogi nisu mislili da će tako biti, velik dio njih izvrsno se prilagodio, a neka stabla i danas rastu ovdje, više od 150 godina nakon što su posađena.

Zahvaljujući upravo toj iznimnoj zbirci perivoj je s vremenom prerastao u arboretum. Već 1947. godine proglašen je prvim zaštićenim prostorom parkovne arhitekture u Hrvatskoj, a i danas je jedini zaštićeni kontinentalni arboretum u zemlji. Zato se ovdje nije obnavljala samo infrastruktura. Obnavljala se jedna od najvrjednijih živih zbirki drveća u Hrvatskoj.

Dok posljednji strojevi polako završavaju svoj posao, postaje jasno da se u Opeki ne privodi kraju samo jedna obnova. Završava razdoblje u kojem je jedan od najvrjednijih hrvatskih perivoja godinama čekao novu priliku. Od rujna će ponovno biti otvoren za javnost, ali ono najvažnije dogodilo se puno prije otvaranja vrata. Opeka je ponovno postala živo mjesto.