U arhipelagu na sjeveru svake godine iz mora izroni 100 hektara novog kopna! Otoci se spajaju, a luke su već par puta preseljene

Ova priča zvuči kao jedna od onih popularnih igrica u kojima skupljate bodove pa postupno širite kuću i zemljište. Samo što u finskom arhipelagu Kvarken ne morate skupljati bodove niti ulagati novac. Priroda svake godine napravi svoje, kopno se podigne za približno centimetar, a iz mora izroni oko stotinu hektara nove zemlje. S obzirom na današnje cijene zemljišta i nekretnina, ovo mjesto zvuči kao jedna od poželjnijih lokacija za preseljenje.

Svi ćemo se složiti da centimetar godišnje ne zvuči posebno dramatično. Međutim, Kvarken je toliko plitak da i tako malo podizanje tla neprestano mijenja obalu. Novi komadi kopna izlaze iz mora, otočići se spajaju, a nekadašnji morski zaljevi postupno postaju jezera. Ponekad se moraju mijenjati i luke jer se more s vremenom jednostavno nađe predaleko.

U okolici sela Björköby u Finskoj najbolje se vidi koliko izdizanje kopna mijenja krajolik. Ondje se nalazi Svedjehamn, stara ribarska luka iz koje danas kreće pješačka staza kroz arhipelag. Nedaleko je i Bodback, nekadašnja luka iz koje su prije stotinjak godina brodovi plovili prema Švedskoj. Danas je od otvorenog mora dijeli novo kopno, a s njim je povezuje tek uzak vodeni prolaz. Luka je ostala na istom mjestu, ali se more povuklo.

Za sve je krivo posljednje ledeno doba. Debeli ledeni pokrov tisućama je godina svojom težinom pritiskao Zemljinu koru. Kada se led otopio, tlo se počelo postupno podizati prema nekadašnjoj razini. Taj proces traje i danas, a Kvarken se nalazi na području gdje je posebno izražen. Zbog toga se krajolik mijenja dovoljno brzo da se posljedice mogu vidjeti tijekom jednog ljudskog života. Mali otoci spajaju se u veće, zaljevi se zatvaraju i pretvaraju u jezera, a nekadašnje morsko dno postupno prekrivaju livade i šume. Promjene utječu i na plovidbu jer prolazi postaju plići, a veći brodovi moraju tražiti dublje luke.

Navodno je jedno od najboljih mjesta za promatranje tog krajolika drveni vidikovac Saltkaret. S njega se vide niski otoci, plitki morski prolazi i neobični paralelni grebeni poznati kao De Geerove morene. Nastali su povlačenjem ledenjaka, a danas zajedno s izdizanjem kopna pokazuju kako je led oblikovao ovaj dio sjeverne Europe.

Upravo je zbog tog procesa Kvarken 2006. dodan UNESCO-ovu lokalitetu švedske Visoke obale s druge strane Botničkog zaljeva. Bio je to prvi finski prirodni lokalitet na UNESCO-ovu popisu. Arhipelag danas čine tisuće otoka i otočića, ali njihov se izgled i broj s vremenom mijenjaju jer se novi dijelovi kopna neprestano pojavljuju iz mora.

Očigledno je da promjena tu neće stati. Ako se izdizanje nastavi, za nekoliko tisuća godina današnji morski prolaz između Finske i Švedske mogao bi se zatvoriti. Područje koje je danas dio Baltičkog mora tada bi izgledalo sasvim drukčije. A za Kvarken je upravo to najzanimljivije. Ovdje se geološke promjene ne mjere samo u razdobljima dugim milijunima godina. Već sada se vide na starim lukama, na kartama, na obali i na livadama koje su još prije nekoliko generacija bile morsko dno.