Crkvu u blizini Dubrovnika jednom godišnje gađaju kamenjem! Bez toga bi otok na kojem stoji polako nestao

Svake godine u drugoj polovici srpnja u smiraj dana u luci se okupi mnoštvo barki. Vezane su jedna za drugu i okićene granama. U svakoj je neobičan teret: gomile bijelog kamenja. Karavana kreće prema obližnjem otoku, a kad do njega stignu bacaju kamenje u more. Otočićem dominira stoljetna crkva, a kad je teret izbačen, oglase se njezina zvona. Događaj je svečani dan u cijelom kraju i tradicija koja traje neprekidno od 1452. godine.

Zbog ove je stoljetne tradicije prema predaji je nastao jedini umjetni otok u Jadranu. Riječ je o otočiću Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj u Crnoj Gori, na kojem se nalazi istoimena crkva. Jedan je to od dva otočića koja se nalaze pred Perastom, jednim od najslikovitijih mjesta na crnogorskoj obali. Prvi je Sveti Juraj, prirodni otok, a drugi je ovaj umjetni koji je nastao djelovanjem ljudi i redovitim „održavanjem“ svake godine.

Otočić Gospe od Škrpjela danas ima površinu od oko 3030 četvornih metara, a da se izgradi je trebalo oko 220 godina. Prije toga na tom je mjestu bila samo hrid, za koju lokalci kažu „škrpjel“. Upravo su po tom nazivu otočić i crkva dobili ime. Priča koja se prenosi generacija kaže kako su dvojica braće noću su ribarila kada su na hridi pred gradom ugledali Gospinu sliku. Bilo je to 22. srpnja 1452. Sliku su odnijeli kući u Perast, a jedan se od njih ubrzo teško razbolio. Legenda dalje kaže kako je slika s hridi nestala i vraćala se tri puta, što su mještani shvatili kao poruku da Gospa želi ostati na hridi.

Na „škrpjelu“, međutim, nije bilo mjesta za kapelu. Trebalo ga je napraviti. Stari, istrošeni jedrenjaci punili su se kamenjem i namjerno potapali oko hridi. Prema podacima Kotorske biskupije, do 1603. godine potopljeno ih je stotinjak. Među njima je, navode izvori, bilo i zarobljenih turskih lađa.

Kako je otok rastao, rasla je i gradnja na njemu. Prva kapela podignuta je u 15. stoljeću i bila je skromnih dimenzija, jer je i hrid bila mala. Veća crkva sagrađena je 1630., a onda ju je oštetio veliki potres 1667. godine. Nakon obnove dograđena je kapela s osmerokutnom kupolom, a glavni oltar postavljen je 1722. Današnji oblik svetište je dobilo 1725., a svečano je posvećeno 1736. godine.

Manifestacija „zatrpavanja“ otoka novim kamenjem naziva se Fašinada i održava se svake godine 22. srpnja u Perastu, na dan kad je prema predaji pronađena Gospina slika. Barke polaze s Pošova pred kraj dana, uz perašku obalu, prema otočiću, a u njima su samo muškarci, bez obzira na vjeru i naciju, jer je veslanje natovarenih brodova fizički zahtjevno. Barke se kite granama, pjevaju se stare peraške pjesme i bugarštice, a kada niz stigne pred otok i zaokruži ga, kamenje ide u more. Običaj završava zajedničkom večerom na otoku. Ovog je ljeta Fašinada održana 575. put.

Zavjetna crkva na otočiću iznenadi sve koji očekuju skromni interijer kapelice. Zidove i strop krasi čak 68 slika Tripa Kokolje, glasovitog peraškog baroknog majstora rođenog 1661. godine, zbog čega crkvu od milja nazivaju i malom Sikstinskom kapelom. Glavna oltarna slika djelo je Lovre Marinova Dobričevića, rađeno temperom na cedrovoj daski. Iza glavnog oltara moguće je provući ruku i dotaknuti kamenu hrid za koju se vjeruje da je na njoj pronađena Gospina slika.

U crkvi se čuva i jedna od najvećih zbirki srebrnih zavjetnih pločica na svijetu, s više od dvije tisuće primjeraka. Svaka od njih nosi priču o uslišanoj molitvi, izbjegnutoj nesreći ili brodu koji se sretno vratio u luku.

Do otoka se dolazi malim brodom iz Perasta i vožnja traje manje od deset minuta. Za ulazak u crkvu i muzej kupuje se karta na licu mjesta, a vođeni obilazak traje oko pola sata. Sam Perast vrijedi vremena i bez otoka. Grad ima dvadeset katoličkih i dvije pravoslavne crkve, niz baroknih palača i pomorsku školu iz 16. stoljeća. Iz Perasta potječe Tripo Kokolja, čije slike pokrivaju zidove svetišta.