Avion težak 45 tona odvezli su s aerodroma i nestali: najveća pljačka u povijesti zrakoplovstva nikad nije riješena

Bilo je nekoliko minuta prije zalaska sunca kada su kontrolori u tornju zračne luke Quatro de Fevereiro u Luandi, a afričkoj državi Angola, shvatili da nešto ne valja. Veliki srebrni Boeing 727 kretao se pistom bez ijedne riječi upućene tornju. Vozio je nespretno, gotovo trzavo, kao da onaj tko sjedi za upravljačem uči u hodu. Kontrolori su pozivali posadu. Nitko se nije javio. Zrakoplov je ušao na uzletno-sletnu stazu bez odobrenja, ugasio svjetla i uzletio prema jugozapadu, ravno iznad Atlantskog oceana. Od tada ga nitko nije vidio. Priča o avionu teškom 45 tona koji je jednostavno ukraden s piste i danas, 23 godine nakon tog događaja, intrigira cijeli svijet.

Neobičan događaj odigrao je 25. svibnja 2003. godine. Od tog trenutka Boeing 727-223 registracije N844AA više nitko nije vidio. Ni olupinu, ni mrlju goriva na moru, ni jedan jedini dio s njegovim serijskim brojem. Dvadeset tri godine kasnije to je i dalje najveći zrakoplov koji je ukraden i nikada pronađen.

U spremnicima je bilo 53.000 litara goriva, dovoljno za oko 2.400 kilometara leta. To je udaljenost koja je avion mogla odvesti duboko u Atlantik ili do desetaka pista u Africi, ali ne mnogo dalje. Cijeli je svijet „skočio na noge“, istrage su bile iscrpne i temeljite, ali sve do danas izgubio mu se svaki trag. Lopovi su naprosto „nestali“ s plijenom teškim 45 tona i dugačkim gotovo 50 metara.

Avion je proizveden 1975. godine i sve do 2000. letio je za American Airlines. Bio je u dobrom stanju kada ga je u veljači 2002. preuzeo južnoafrički poduzetnik Keith Irwin, i to za posao koji je zvučao unosno. Angolski građanski rat upravo je završavao, ceste su bile neprohodne ili minirane, a dijamantni rudnici u unutrašnjosti trebali su dizelsko gorivo.

Rješenje je bilo neobično čak i za afričke prilike. Iz kabine su izvađena putnička sjedala, a umjesto njih ugrađeno je deset spremnika za gorivo. Zrakoplov je doslovno pretvoren u leteću cisternu za rudnike. No posao nije potrajao. Gomilali su se računi i do proljeća 2003., do trenutka mitske krađe, Boeing je na pisti stajao već 14 mjeseci i nakupio više od 50.000 dolara neplaćenih aerodromskih pristojbi.

Reakcija je bila munjevita. State Department poslao je poruku svakom američkom veleposlanstvu u Africi s uputom da se provjeri svaki aerodrom s pistom dovoljno dugom za Boeing 727. U potragu su se uključili FBI, CIA, Ministarstvo domovinske sigurnosti i američko Središnje zapovjedništvo. Prema riječima umirovljenog generala koji je tada zapovijedao američkim snagama na Rogu Afrike, razmatralo se čak i premještanje borbenih zrakoplova u Džibuti.

Razlog je bio jednostavan. Od napada 11. rujna prošlo je manje od dvije godine, a svijetom je lutao veliki putnički avion pun goriva, bez posade koja odgovara na pozive.

Početkom srpnja 2003. pojavila se vijest koja je nakratko sve uzbudila. U Konakriju u Gvineji navodno je viđen Boeing 727 vrlo sličnog izgleda, i to prefarban. Priča je obišla svjetske medije, a onda ju je State Department odbacio kao netočnu. Nakon toga nije bilo ničega. Ni potvrđenog slijetanja, ni fotografije, ni dokumenta, ni dijela motora koji bi se mogao povezati s registracijom N844AA. FBI je slučaj zatvorio 2005. godine.

Nagađanja se od tada nisu smirila. Prva teorija govori o prijevari s osiguranjem, tim više što je vlasnik tvrtke ranijih godina imao problema s američkim regulatorom zbog lažiranja financijskih izvještaja. On je sam ponudio da se podvrgne poligrafu, a ljudi koji su bili uz njega tvrde da je bio iskreno zatečen viješću o nestanku.

Druga teorija tvrdi da je avion ukraden po nalogu nekoga tko ga je htio prodati mimo svake evidencije, u regiji u kojoj su se tada prevozili dijamanti, oružje i gorivo bez previše papirologije. Treća, možda i najuvjerljivija, glasi da se srušio u Atlantik nedugo nakon polijetanja, jer čovjek bez odgovarajuće obuke jednostavno nije mogao dugo održati taj zrakoplov u zraku. Problem je što ocean nikada nije izbacio ni komad olupine.

Četvrta teorija, koju je iznio jedan član nekadašnje posade, govori da ga je oborila angolska protuzračna obrana. Peta tvrdi da je odletio na sjever i nestao negdje kod Kinshase. Šesta kaže da je zrakoplov rastavljen na dijelove u Bujumburi u Burundiju. Niti za jednu od ovih teorija nije bilo dokaza i slučaj do danas nije riješen.