Mjesto na rubu Europe ima mrežu tunela dvostruko dulju od svih cesta! Interes za njega naglo je porastao

Gibraltarski tjesnac svima je poznat geografski pojam, većina zna da dijeli Europu i Afriku i da je na najužem dijelu širok tek 14 kilometara. No sam Gibraltar mnogima prolazi ispod radara. Britanski prekomorski teritorij na samom jugu Španjolske, prilijepljen uz stijenu visoku 426 metara, Hrvati su u većem broju otkrili tek nakon što je uvedena direktna linija Ryanaira iz Zagreba za Malagu. Gibraltar je od tog andaluzijskog grada udaljen tek dva sata vožnje, pa se sada ovaj komadić Britanije na Mediteranu ipak sve češće nalazi u itinererima putnika.

Od ovog ljeta ukinute su kopnene granične kontrole za ulazak u Gibraltar, a interes za njega dodatno je porastao nakon što je prije nekoliko dana nogometni klub Hajduk doznao svoje protivnike u Konferencijskoj ligi. Igrat će, između ostalog, i na Gibraltaru, na stadionu koji prima samo 2300 ljudi, no najvatreniji navijači već pretražuju letove i pokušavaju pronaći način da nabave ulaznice.

Ukupna površina Gibraltara je tek 6,7 kvadratnih kilometara, što je manje od nekih zagrebačkih gradskih četvrti, a na tom prostoru živi blizu 38.000 ljudi. Do ovog ljeta ulazak u Gibraltar značio je čekanje u redu, pregled dokumenata i, u lošim danima, sat i više čekanja. Od 15. srpnja 2026. na kopnenoj granici sa Španjolskom, koju je dnevno u prosjeku prelazilo oko 15.000 prekograničnih radnika, ukinute su dotadašnje kontrole putovnica. Posjet s kopna postao je lakši nego ikad.

Najveći gibraltarski kuriozitet ne vidi se izvana. Unutar stijene nalazi se oko 55 kilometara tunela, gotovo dvostruko više od ukupne duljine cestovne mreže. Kopala ih je britanska vojska tijekom gotovo dva stoljeća, a prvi su nastali još u 18. stoljeću. Najintenzivnije kopanje odvijalo se tijekom Drugoga svjetskog rata, kada su deseci kilometara novih prolaza pretvorili stijenu u golemi podzemni vojni kompleks. Mreža tunela pretvorena je u pravi podzemni grad koji je mogao primiti 16.000 vojnika, dok je ukupna duljina tunela s vremenom narasla na oko 55 kilometara.

Dio tunela danas je otvoren za posjetitelje. Great Siege Tunnels, iskopani tijekom velike opsade krajem 18. stoljeća, i dalje imaju topovske otvore okrenute prema španjolskom kopnu. Nedaleko je špilja St. Michael’s Cave, prostor sa stalaktitima koji se koristi i kao koncertna dvorana.

Gornji dio stijene proglašen je prirodnim rezervatom i tu živi jedina divlja populacija majmuna na europskom kontinentu. Riječ je o berberskim makakijima, kojih je oko 200, raspoređenih u nekoliko skupina po Gornjoj stijeni. Legenda kaže da će Britanci ostati na Gibraltaru dokle god su ondje i majmuni, pa je tijekom Drugoga svjetskog rata, kada ih je ostalo samo sedam, Winston Churchill naredio da se iz sjeverne Afrike dovezu novi.

Navikli su na ljude i prilaze bez straha, no riječ je o divljim životinjama. Hranjenje je zabranjeno i kažnjava se globom od 500 funti, a najsigurnije mjesto za susret je Apes’ Den kod srednje postaje uspinjače.

Klasičan gibraltarski dan počinje uspinjačom do vrha stijene, odakle se otvara pogled na Španjolsku, Sredozemlje i, po vedrom vremenu, na marokansku obalu. Odozgo se silazi pješice, uz zaustavljanje kod tunela, špilje i stoljetnog maurskog kaštela. Europa Point je južni kraj teritorija, mjesto na kojem Atlantik ulazi u Sredozemlje i s kojeg se za vedrih dana jasno vidi sjevernoafrička obala. Tu su svjetionik, džamija i vidikovac s kojeg se prati promet tankera kroz tjesnac.

U gradu je Main Street trgovačka ulica s trgovinama, pubovima, kolonijalnim pročeljima i crvenim telefonskim govornicama. Za predah je najbolja Catalan Bay, ribarsko naselje s istočne strane stijene, zaklonjeno od vjetra i puno manjih konoba.

Gibraltarska zračna luka smještena je na uskoj prevlaci koja stijenu spaja sa španjolskim kopnom, na jedinom ravnom komadu zemlje koji ovaj teritorij ima. Prostora je bilo toliko malo da je glavna cesta prema granici desetljećima prelazila preko same piste. Uzletno-sletna staza duga je oko 1830 metara i s obje strane završava u moru, a terminal je od centra grada udaljen svega nekoliko stotina metara. Rijetko gdje se od izlaza iz zrakoplova do prvog kafića stiže pješice za desetak minuta.

Desetljećima su se svaki put kada bi zrakoplov slijetao ili polijetao spuštale rampe, a promet prema granici stajao bi po nekoliko minuta. Cesta se znala zatvarati i po 15 puta dnevno pri čemu bi nastajali ogromni zastoji. Rješenje je stiglo 31. ožujka 2023. otvaranjem Kingswaya, cestovne veze duge oko 1,2 kilometra koja prolazi tunelom. Pješaci, biciklisti i vozači romobila ipak i dalje smiju prelaziti preko same piste.

Gibraltarski aerodrom nema izravnu vezu s Hrvatskom, pa je najlogičniji ulaz Malaga. Ryanair na liniji Zagreb – Malaga leti tijekom cijele godine, let bez presjedanja traje oko tri sata i 20 minuta, a udaljenost je blizu 2000 kilometara. Prema najavi zračnog prijevoznika, riječ je o jednoj od najpopunjenijih linija iz Zagreba, s planiranih šest letova tjedno. Od Malage do granice cestom ima oko 130 kilometara.

Autobusi tvrtke Avanza voze izravno s aerodroma u Malagi do autobusnog kolodvora u gradu La Línea de la Concepción, vožnja traje otprilike dva sata, a karta stoji između deset i šesnaest eura. Od kolodvora do ulaza u Gibraltar je nekoliko minuta hoda. Automobilom je put brži, oko sat i pol do sat i tri četvrt cestom s naplatom, no vožnja unutar Gibraltara nije praktična. Ulice su uske, parkirnih mjesta malo, pa se automobil najčešće ostavlja u La Línei.

Službena valuta je gibraltarska funta, izjednačena s britanskom, ali euri se primaju gotovo posvuda, obično po nešto lošijem tečaju. Službeni jezik je engleski, u svakodnevnom govoru čut ćete i llanito, mješavinu engleskog i andaluzijskog španjolskog. Vremenska zona jednaka je hrvatskoj, a na izlet je najbolje krenuti rano jer su uspinjača i rezervat najposjećeniji tijekom prijepodneva.