U deblu ovog hrasta kriju se dvije kapelice koje se mogu obići besplatno! Star je više od tisuću godina, a i danas rađa žirove

U zelenom krajoliku Normandije smjestilo se Allouville-Bellefosse, selo s oko 1200 stanovnika, tradicionalnim kućama od drvenih greda i crvene opeke te crkvom u središtu. No najveća znamenitost ovog mjesta nije nijedna građevina, nego stablo koje ondje raste već više od tisuću godina. Tik uz crkvu ponosno stoji golemi hrast čije šuplje deblo skriva dvije male kapelice, uređene jedna iznad druge. Do gornje vode drvene stepenice koje se poput spirale obavijaju oko stabla, a još je nevjerojatnije to što je ovaj drevni div i dalje živ: svakog proljeća zazeleni i rađa žirove.

Čuveni Chêne d’Allouville, odnosno hrast iz Allouvillea, smatra se najstarijim poznatim hrastom u Francuskoj i jednim od najstarijih u Europi. Njegovu točnu dob nitko ne zna. Još u 19. stoljeću procjenjivali su da ima oko 800 godina, dok neki tvrde da bi mogao biti star najmanje 1200 godina, što bi značilo da je niknuo još za vladavine Karla Velikog!

Uz hrast iz Allouvillea s vremenom su se isplele i brojne legende. Prema jednoj, posađen je 911. godine, kad je sporazumom u Saint-Clair-sur-Epteu nastala Normandija, dok druga pripovijeda da se pred njim 1066. zaustavio Vilim Osvajač na putu prema Engleskoj.

Kako je stablo starjelo, njegovo golemo deblo postupno se izdubilo. Godine 1696. ta prirodna šupljina dobila je sasvim novu namjenu. Tadašnji župnik Jacques Delalande du Détroit u nju je postavio sliku Djevice Marije i pozvao stanovnike da se ondje mole za mir. Hrast je posvetio Gospi od Mira (Notre-Dame-de-la-Paix), a u njegovom deblu uređen je mali oratorij.

Donja kapelica duga je tek oko 1,15 metara, široka 1,17, a visoka nešto više od dva metra. Ima drveni oltar, svijećnjake i vjerske slike. Iznad nje uređena je druga prostorija, poznata kao Chambre de l’Ermite, odnosno Pustinjakova soba. Prema predaji, koristio ju je župnikov prijatelj koji je živio pustinjačkim životom. S vremenom je oko debla napravljeno i stubište s ogradom koje vodi prema gornjoj kapelici.

Tijekom Francuske revolucije, točnije 1793., kad se vlast obračunavala sa simbolima Crkve i starog poretka, skupina revolucionara navodno je namjeravala spaliti stablo s kapelicama. Prema lokalnoj predaji, spasio ga je seoski učitelj Jean-Baptiste Bonheure. Na hrast je postavio natpis ”Hram razuma”, proglasivši ga simbolom novih revolucionarnih ideala.

U 19. stoljeću hrast je postao lokalna znamenitost. Supruga Napoleona III., carica Eugénie, darovala mu je pozlaćeni kip Djevice Marije, koji se danas čuva u sakristiji obližnje crkve Saint-Quentin. Godine 1912. hrast je pogodio grom i ozbiljno ga oštetio, a snažna oluja 1938. slomila mu je pet grana.

Kako bi sačuvali drevno stablo, mještani se o njemu posebno brinu. Velike grane učvršćene su potpornim konstrukcijama, oštećeni dijelovi debla prekriveni drvenim daščicama nalik ljuskama, a krajem 1980-ih postavljena je i metalna konstrukcija koja ga štiti od urušavanja. Pazi se čak i na tlo oko korijenja kako ga brojni posjetitelji ne bi oštetili gaženjem.

Ovaj neobičan hrast zaštićen je još 1932., a 2001. dobio je oznaku ”Arbre remarquable de France” (”Izuzetno stablo Francuske”). Godine 2009. uvršten je i u francuski inventar nematerijalne kulturne baštine. Uz sve navedeno, 1981. snimljena je komedija ”Le Chêne d’Allouville”, poznata i kao ”Ils sont fous ces Normands”, u kojoj se radnja vrti oko mještana koji pokušavaju spasiti stablo od projekta proširenja ceste. Chêne d’Allouville može se razgledati čitave godine, a posjet kapelicama je slobodan.