Otok na jugu Hrvatske posjetila sam u rujnu i nikad se ne bih vratila u špici sezone: more je toplo, a zrak i sad doseže gotovo 30 stupnjeva

Prvi put sam na Mljet došla prije nekoliko godina krajem lipnja. Dani su bili dugi, sunce nježno, a more dovoljno toplo. Istraživala sam planinarske staze, kupala se u moru, ali i u Velikom i Malom jezeru, obilazila slikovita mjesta, spuštala se u Odisejevu špilju… Godinu dana kasnije na Mljet sam se vratila, ovaj put u rujnu. Bilo je jednako čarobno, jedino su dani bili kraći. Ako vam je ostao još koji dan godišnjeg, Mljet je idealna destinacija za kasno ljeto i ranu jesen, pogotovo ako od odmora tražite mir i prekrasnu prirodu, bez nemilosrdnih toplinskih udara.

Kad sam se vratila sa svog prvog Mljetovanja (izraz koji ćete brzo naučiti i prihvatiti čim se udomaćite na otoku) od nekih sam čula komentare da im je tamo bilo dosadno. I zaista, mogu zamisliti da je nekome provesti više od jednodnevnog izleta tamo previše. Nema glasnih beach barova, mondenih restorana, dani teku sporije, a glavni adut je priroda, a ne neka umjetno generirana turistička ponuda. Ako ste unatoč tome zainteresirani, čitajte dalje. Jer iskreno vjerujem da je, ako ste imalo poput mene, odmor na najšumovitijem hrvatskom otoku nešto što se pamti.

Ovo nije priča o tome kako me nešto, što sam otkrila slučajno, na kraju iznenadilo. Ja sam na Mljet došla velikim očekivanjima. Odisejev otok, najzeleniji otok, šume, mistična oaza… Sve što sam o Mljetu čula i čitala ranije obećavalo je da ću biti oduševljena, a na kraju tjedna koji sam tamo provela sva su ta očekivanja uspjela biti i nadmašena.

Za smještaj sam prilikom oba dolaska odabrala Pomenu, slikoviti gradić u samom nacionalnom parku. Iz Pomene je do Velikog i Malog jezera, najvećih atrakcije parka, tek dvadesetak minuta šetnje pa mi automobil za svakodnevne obilaske uopće nije trebao. Koristila sam ga samo jedan dan, kad smo obilazili jug otoka i Odisejevu špilju, a za sam nacionalni park trebale su mi samo dobre tenisice.

pomena je malo mjesto s nekoliko kafića i restorana, tamo je i jedini hotel na otoku, Odisej koji je trenutno u obnovi, a postoji i jedna trgovina. Sve je smješteno tik uz more, na svojevrsnoj rivi koja u obliku polukruga zatvara mali zaljev iz kojeg sam vidjela i fotografirala vjerojatno najljepše zalaske sunca u životu. U Pomeni možete i unajmiti bicikle, također idealne za obilazak parka, ali i udaljenijih dijelova otoka.

Veliko i Malo jezero su, dakle, samo srce nacionalnog parka. Na Velikom jezeru nalazi se otočić svete Marije s benediktinskim samostanom koji izgleda kao nacrtan. Do iz mjesta Pristanište, te s mosta koji spaja Veliko i Malo jezero, do otoka vozi električni brodić, a vožnja je uključena u cijenu ulaznice za park. Tu vožnju i izlet na otočić pamtim i danas. Vjetar mi je mrsio kosu mokru od soli, a ja sam gledala oko sebe i osjećala samo istinsku sreću i opuštenost.

Benediktinski samostan izgrađen je između 1177. i 1198., a njegov dio je i crkva Svete Marije. Obje su građevine tijekom stoljeća mijenjale izgled, no danas čine jedinstveni renesansni sklop koji možete obići. Obilazak, kupanje, šetnja i kava u jedinom ugostiteljskom objektu bez problema mogu biti izlet od nekoliko sati.

Iako u imenu imaju riječ jezero, Veliko i Malo su zapravo more i to najtoplije u Hrvatskoj. Ovog je sušnog ljeta temperatura dosezala i čak 30 stupnjeva! Morska voda se u njih slijeva kroz uski kanal i razlijeva po koritima Solinskog, Velikog i Malog jezera. Malo je najudaljenije od otvorenog mora i samim time najtoplije, a most između Velikog i Malog jezera omiljeno je mjesto za kupanje jer se na toj točki spaja hladna i topla voda.

Mene je posebno oduševila šetnica oko jezera. Staza vodi kroz hlad stabala, uz more, lagana je i slikovita. Na nekim dijelovima bila sam potpuno sama, na šetnici sam sretala tek pokoju osobu, pratio se samo mir, cvrkut ptica i šum vjetra u krošnjama. Drugom sam prilikom istu rutu prošla biciklom, što je također bilo iskustvo za pamćenje. Staza oko Velikog jezera duga je oko 10,5 kilometara, dok staza oko Malog jezera ima otprilike 2 do 3 kilometra, tako da vam nikako ne može dosaditi i nikad nije problem naći dio bez gužve.

U područje nacionalnog parka pripadaju, osim Pomene, i mjesta Soline, Goveđari, Pristanište, Babine kuće i Polače. Sva su lijepa, ali posebno su me se dojmile Polače. U tom se mjestu nalaze ostaci stare rimske palače, po kojoj je i dobilo ime, a koja je nakon Arene u Puli i Dioklecijanove palače u Splitu treća najveća i najočuvanija rimska građevina u Hrvatskoj.

Jedan od laganih planinarskih izleta neka vam svakako bude uspon na vrh Montokuc s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na cijelom Jadranu. Staza je duga tek nešto više od dva kilometra, uspon nije strm, a pogled koji će vas dočekati vrijedan je truda i svakom koraka. Na vrhu je i vatrogasna kućica, a pogled se otvara prema Velikom i Malom jezeru, Korčulu i Lastovo u daljini i guste šume Mljeta. Mi smo na uspon krenuli predvečer, kako bismo s vrha gledali zalazak sunca i to je bio pun pogodak.

Nacionalni park Mljet je najstariji morski park u cijelom Mediteranu i zauzima oko trećine otoka. Iako sam imala sreću i bila smještena usred te ljepote, ipak sam jedan dan izdvojila za obilazak ostatka otoka i vama preporučujem isto. Na samom jugu nalaze se poznate plaže Velika i Mala Saplunara, te uvala Limuni. Pješčane su, pa me nisu oduševili, ali ako volite takve plaže svakako ih posjetite.

Ostala mjesta na otoku koja vrijedi posjetiti su Sutmiholjska, Kozarica, Prožurska luka i Babino polje, blizu kojeg se nalazi i obavezno odredište svakog turista: Odisejeva špilja. Do nje vodi staza iz Babinog polja, za koju su obavezne tenisice na nogama i bočica vode u ruksaku.

Nakon nekih pola sata hoda pred vama će se pojaviti golema “rupa u zemlji”, a u njoj mode nevjerojatno modre, intenzivne boje. Oko špilje su uređene improvizirane skakaonice, pa kad se bacite s njih u modro more zaplivajte do utrobe same špilje i uživajte u prizoru koje kroz otvor na vrhu špilje stvaraju sunčeve zrake. Boja je najintenzivnija oko podne, a i gužve su manje prijepodne, pa po tome planirajte svoj posjet.

Mljet definitivno nije otok na kojem ćete svaku večer piti koktele u drugom baru, isprobavati različite restorane, biti budni nakon ponoći. No nećete biti ni glavni ni žedni, a osim tijela napunit ćete i svoj duh prizorima i iskustvima koja se dugo pamte. A posjetite li ga u rujnu (ili lipnju) tu ćete ljepotu praktički imati samo za sebe i dijeliti je s malim brojem ljudi koji vole iste stvari kao i vi.