U hrvatskom susjedstvu postoji jezero na kojem otoci plutaju i mijenjaju položaj! “Plove” čak i životinje koje na njima pasu

Zamislite otok obrastao travom, grmljem i drvećem, otok koji nema stalnu adresu. Danas je uz jednu obalu, a kad se promijeni vodostaj i zapuše jači vjetar, polako otplovi na drugi kraj jezera. Ako vam to nije dovoljno neobično, na tim plutajućim komadima zemlje ponekad pasu i domaće životinje koje, baš kao i otoci, doslovce ”krstare” jezerom. Ovo što smo upravo opisali nije prizor iz nekog filma, već stvaran prirodni fenomen koji možete vidjeti na Vlasinskom jezeru na jugoistoku Srbije.

Smješteno na Vlasinskoj visoravni, na više od 1200 metara nadmorske visine i relativno blizu Niša te nedaleko od granice s Bugarskom, Vlasinsko jezero najveće je i najviše umjetno jezero u Srbiji. Prostire se na oko 16 četvornih kilometara, duboko je do 35 metara, a okružuju ga planine, livade, pašnjaci i šume. No ono po čemu se izdvaja od drugih planinskih jezera nisu ni veličina ni položaj, već neobični plutajući otoci od treseta.

Priča o njima počinje puno prije nastanka samog jezera. Na ovom mjestu nekoć se, naime, prostiralo Vlasinsko blato, golemo tresetište nastalo stoljetnim taloženjem i raspadanjem biljaka. Bilo je jedno od najvećih na Balkanu i među najvećima u Europi, a iz njega je istjecala rijeka Vlasina.

Sredinom 20. stoljeća krajolik se potpuno promijenio. Gradnja brane počela je 1946. godine, a u travnju 1949. krenulo je punjenje budućeg akumulacijskog jezera. Kako se voda podizala, dijelovi debelih naslaga treseta odvojili su se od podloge i isplivali na površinu. Tako su nastali fascinantni plutajući otoci koji su danas zaštitni znak Vlasinskog jezera.

Pod utjecajem vjetra i promjena vodostaja komadi treseta mogu se odvojiti od obale i krenuti preko jezera. Neki su obrasli travom i grmljem, a na njima rastu čak i stabla. Jedan od najpoznatijih plutajućih otoka dobio je upečatljivo ime Moby Dick, a posljednjih godina nasukan je uz obalu.

Na tresetnim staništima Vlasine opstaju i biljke karakteristične za hladnija, sjevernija područja Europe. Jedna od njih je rosulja, malena mesožderka koja kukce hvata ljepljivim listovima. Vlasinsko jezero i njegova okolica od 2006. zaštićeni su kao prirodno dobro od izuzetnog značaja, a uvršteni su i na Ramsarski popis močvarnih područja od međunarodne važnosti.

Iako su plutajući otoci njegova najveća posebnost, Vlasinsko jezero vrijedi posjetiti i zbog razvedene obale koja je puna uvala i poluotoka. Boja vode također je fascinantna: mijenja se od sivoplave uz obalu do tamnoplave prema sredini jezera. Uokolo se protežu zelene livade i pašnjaci te brezove šume, a područjem dominiraju planine koje okružuju Vlasinsku visoravan.

Ljeti se u jezeru možete i kupati, a njegova mirna površina pogodna je za kajake, pedaline i druge aktivnosti na vodi. Osim neobičnih plutajućih otoka, ovo čudo prirode na jugoistoku Srbije ima i dva stalna otoka, Dugi del i Stratoriju. Uz sve navedeno, okolica je kao stvorena za planinare, izletnike te ljubitelje kampiranja i boravka na otvorenom.