U Gorskom kotaru sagradili su neobičnu crnu kuću zbog jednog stabla oraha! Prvo je nastala terasa, a tek onda ideja o gradnji

Moglo bi se reći da je uobičajen redoslijed prilikom gradnje kuće poprilično jednostavan. Prvo se pronađe zemljište, zatim osmisli građevina, a kada su svi radovi završeni, na red dolazi uređenje okoliša, sadnja drveća i stvaranje nekog ugodnog kutka za boravak na otvorenom. Međutim, što kada je priroda već odradila veći dio posla i stvorila mjesto na kojem čovjek poželi provoditi vrijeme? Onda, čini se, taj redoslijed više i nije toliko važan. Dapače, možda bi se upravo od prirode moglo ponešto naučiti o arhitekturi.

Jedna takva priča dolazi nam iz Gorskog kotara, gdje je na padini s pogledom na prepoznatljivi obris Kleka sagrađena neobična crna kuća za odmor. Njezin nastanak ima pomalo obrnutu kronologiju, a glavni junak cijele priče nije ni arhitekt ni investitor, već jedan sasvim običan orah.

Naime, mnogo prije nego što se uopće počelo razmišljati o gradnji kuće, na zemljištu je raslo stablo čija je raskošna krošnja pružala ugodan prirodni hlad. S vremenom je oko njega nastala terasa, mjesto za druženje i boravak na otvorenom, a tek se naknadno pojavila ideja da bi bilo lijepo imati i kuću. Orah je tako, sasvim neplanirano, postao početna točka jednog arhitektonskog projekta, a terasa oko njega odredila je položaj i organizaciju buduće građevine.

Projekt nazvan Orah, kuća i terasa potpisuje hrvatski arhitekt Tomislav Soldo, koji je pred sobom imao zanimljiv zadatak. Na zemljištu površine oko 4500 četvornih metara trebalo je osmisliti relativno malu kuću koja će poštovati postojeću terasu, omogućiti nesmetan boravak u prirodi i, što je možda najvažnije, sačuvati pogled na Klek.

Sama lokacija uvelike je odredila konačni izgled građevine. Soldo pritom nije težio doslovnom ponavljanju tradicionalne goranske arhitekture, već je iz nje preuzeo nekoliko osnovnih karakteristika, poput kosog krova, kompaktnog tlocrta i upotrebe drva na pročelju. Rezultat je jednostavna, ali vrlo dojmljiva građevina tamne vanjštine koja se svojom pojavom razlikuje od očekivanih slika planinskih vikendica.

Posebnu pozornost svakako privlači crna vanjština kuće, koja joj daje pomalo tajanstven karakter. Iako bi mnogi pomislili da je riječ o odvažnoj estetskoj odluci, arhitekt za izbor boje ima jednostavno objašnjenje. Smatra da je crna u prirodi znatno prisutnija nego što obično primjećujemo te da se upravo zbog toga može uspješno uklopiti u šumsko zelenilo.

Od samog početka postojala je želja da pročelje bude izvedeno u drvu. Odabrane su daske sibirskog ariša, postavljene sustavom utora i pera, a njihova zaštita izvedena je drvnim katranom, prirodnim premazom koji se tradicionalno koristi i u skandinavskim zemljama. Upravo je katran zaslužan za zanimljiv baršunasti izgled pročelja, ali i karakterističan smolasti miris drva.

Kuća ima tlocrtnu površinu od 69 četvornih metara, a ukupna bruto površina iznosi 82 kvadrata. Organizirana je kroz malu podrumsku etažu namijenjenu ostavi, prizemlje s dnevnim boravkom i kuhinjom te galeriju predviđenu za spavanje.

S obzirom na ograničenu površinu, arhitekt je nastojao izbjeći nepotrebno dijeljenje unutrašnjosti na zasebne prostorije. Kuhinja i kupaonica smještene su u kompaktnu prostornu jezgru, iznad koje se nalazi galerija, dok ostatak interijera čini otvoren prostor povezan s okolnim zelenilom.

Posebno je pažljivo promišljen odnos unutarnje kuhinje, vanjske ljetne kuhinje i postojeće terase. Budući da je riječ o kući za odmor koja se najviše koristi tijekom toplijeg dijela godine, cilj je bio omogućiti što jednostavniji prijelaz između unutarnjih i vanjskih prostora.

Zanimljivo je da se arhitekt pri oblikovanju interijera odlučio za potpuno suprotan pristup od onoga koji obilježava vanjštinu. Dok je izvana kuća tamna, zatvorena i kompaktna, unutrašnjost je svijetla, jednostavna i gotovo asketski uređena. Bijele plohe stvaraju neutralnu podlogu, a veliki ostakljeni otvori uvode okolni krajolik u unutrašnjost. U kući nema ni mnogo dekoracija ni sobnog bilja, što je također bila promišljena odluka. Kako se objekt koristi povremeno, održavanje biljaka bilo bi nepraktično, a zahvaljujući pogledu kroz staklene stijene, zelenilo je ionako stalno prisutno.

U izboru materijala prevladavaju jednostavnost i funkcionalnost. Kuhinja i kupaonica obrađene su svijetlosivim gletanim betonom, dok dnevni boravak ima drveni parket koji prostoru daje topliji karakter. Većina namještaja osmišljena je i izrađena po mjeri, a pojedini dijelovi same građevine preuzimaju i njegovu funkciju.

A na kraju se vratimo na ono „najvažnije“, orah. On je ostao ondje gdje je bio i prije svih planova, nastavljajući raditi upravo ono zbog čega je cijela priča započela. Stvarati hlad, okupljati ljude i pružati im mjesto za boravak u prirodi. Samo što sada, kada vrijeme više nije naklonjeno sjedenju pod njegovom krošnjom, tu je i kuća u koju se mogu skloniti.