Najneobičniji muzej na svijetu posvećen je isključivo lubenici: sve o omiljenom ljetnom voću može se istražiti na impresivnih 4000 kvadrata
Na svijetu postoje neki doista neobični muzeji, a ovaj – Kineski muzej lubenice (China Watermelon Museum) – mogao bi se, primjerice, svrstati po svoj neobičnosti uz bok Muzeju toaleta u Indiji, Muzeju psećih ogrlica u Engleskoj ili pak Chez Galip muzeju kose koji se nalazi u ionako nevjerojatnoj Kapadokiji… Dok je ovaj potonji posvećen kosi, te je u njemu izloženo čak 16 tisuća uvojaka, ovaj je posvećen, kao što samo ime govori – lubenici i apsolutno svim relevantnim činjenicama vezanima uz nju. On je, zahvaljujući instalacijama i neonskim svjetlima, neobični spoj futurizma, ali i zanimljive i dugačke povijesti i tradicije koja se u Kini isplela oko, kako je nazivaju, ‘kraljice ljeta’.
MUZEJ SE NALAZI U ‘PRVOM GRADU LUBENICE’ U KINI
Kineski muzej lubenice, jedini takav na svijetu, nalazi se u Panggezhuangu, u pekinškom distriktu Daxing, te je poznat je kao prvi ‘grad lubenice’ u Kini. Tamošnje tlo je zlatne boje te prekriveno slojem srebrnog pijeska te predstavlja savršene uvjete za uzgoj lubenice, navodi se na blogu The Beijinger. Upravo od tamo potječu najkvalitetnije lubenice u Kini, poznate i van te zemlje, a područje se smatra i jednim od najproduktivnijih po uzgoju lubenice u svijetu. Stoga ne čudi da je ovaj specijalizirani i neobični muzej niknuo upravo tamo.
4000 METARA KVADRATNIH POSVEĆENO IZRIČITO LUBENICI
Tamošnje vlasti odlučile su ga, navodi portal Atlas Obscura, izgraditi 2002. godine. Bila je to milijunska investicija, a odluka o izgradnji muzeja donesena je, prenosi stranica Visit Beijing, u svrhu promicanja kulture lubenice te brzog razvoja industrije uzgoja lubenice. U njegovu 4000 metara kvadratnih velikom izložbenom prostoru može se doznati sve od lubenici – od njezina rođenja u južnoj Africi preko uzgoja do njezine prisutnosti u tradicionalnoj kineskoj poeziji.
U biti i samo zdanje zamišljeno je kao lubenica u društvu dva velika lista te nosi nadimak ‘leteća lubenica’. Unutar muzeja nalazi se niz izložaka, među ostalim voštanih lubenica, ali i 300 fotografija na temu iste. U vanjskom izložbenom prostoru uzgajaju se pak prave lubenice. Nažalost, piše Atlas Obscura, materijali u ovom muzeju nisu istaknuti na engleskom jeziku, zatvoren je vikendom, a navodno više nema ni kušanja lubenica. Posjet se svejedno isplati, a navodno ga je najbolje posjetiti ljeti, u jeku sezone lubenica.
RASTE POTRAŽNJA ZA STRUČNJACIMA KOJI ‘KUCKAJU’ PO LUBENICAMA
Lubenica inače slovi kao omiljeno voće (iako je u biti povrće) glavnog kineskog grada. U Kinu je uvezena, i zatim tamo dodatno razvijana kroz vrijeme, te je kroz stoljeća postala neizostavni dio tamošnje povijesti i kulture. Lubenica je danas praktički neizostavni dio kineske svakodnevice, dostupna u svim provincijama te se konzumira čak i u najskromnijim kućanstvima. A popularnost joj samo raste!
Trgovina lubenicama prebacila se, kao i sve drugo, i u online trgovinu, primjerice online trgovina Meituan dnevno u ljetnim mjesecima dostavi i oko 100 tisuća lubenica, a ta potražnja dovela je i do potražnje ‘stručnjaka za kvalitetu lubenica’, koji doslovno kuckaju po lubenicama kako bi utvrdili jesu li savršeno zrele, piše China Daily, dodajući kako oni dnevno znaju ‘ispitati’ i do 10 tisuća lubenica.
U KINI SE PO GLAVI STANOVNIKA GODIŠNJE POJEDE 50 KILOGRAMA LUBENICE
U današnje vrijeme lubenica se u Kini smatra ‘voćem naroda’. Cjenovno je prihvatljiva, nije skupa kao mango, a praktički je dostupna cijele godine, a tome je doprinijelo i napredovanje u metodama uzgoja – od staklenika do uzgoja sorti koje dobro podnose hladnoću.
Taj ‘masovni’ uzgoj i konzumacija (naravno da nije bio na razini kao što je to danas) započeo je pak u vrijeme dinastije Sung, u razdoblju od 1127. do 1279. godine. Tada je lubenica postala i čest motiv u kineskoj poeziji, a iznimno ozbiljni uzgoj nastupa nakon 1949. godine, do mjere da je Kina danas najveći proizvođač, ali i najveći potrošač lubenica na svijetu. Po glavi stanovnika, prenosi China Daily, pojede se oko 50 kilograma lubenice, dok je od 2016. do 2020. godine uzgojeno 50 novih vrsta lubenice.
CARICA CIXI JEDNO LJETO POJELA SRČIKU 300 LUBENICA
Kada je točno lubenica došla u Kinu se ne zna, no neki vjeruju da je to bilo za vrijeme vladavine dinastije Han, dakle u razdoblju od 206. g. pr. Kr. do 220. godine, navodi The Beijinger. Prva točka ulaska bio je upravo Peking, a pošiljka sjemenja stigla je preko pustinje Gobi. Isprva je predstavljala pravi luksuz, bila je proizvod rezerviran za careve i one najbogatije. Panggezhuang je po uzgoju lubenica postao slavan za vrijeme dinastije Ming (1368 -1644). Kao uostalom svi, i carevi i carice najviše su voljeli srčiku lubenice. Među takvima je bila posebno slavna carica Cixi koja je jedno ljeto ‘smazala’ srčike čak 300 lubenica, navodno samo po žlicu iz svake.
