Priznajem, opsjednuta sam “skupljanjem koraka”, a ovo je mojih pet omiljenih mjesta u Zagrebu za duge šetnje i laganu proljetnu rekreaciju

Obožavam proljeće. Zimu volim, jesen mi je draga, ljeto toleriram. Ali proljeće baš obožavam, ono je za mene broj jedan. Temperature su sve ugodnije, sunce viđamo sve češće, priroda se budi i više nije sve sivo i mrko. I više nema izgovora za vikende i večeri na kauču uz Netflix, temperature su kao stvorene za šetnje, laganu rekreaciju i boravak na svježem zraku. Parkovi zamjenjuju sjedenje u kafićima, a čak i kad nemam društvo za šetnju, stavim slušalice i „skupljam“ korake i kilometre uz najdražu muziku ili podcaste. Ovo je priča o moja četiri mjeseca s više od 7000 koraka dnevno i mojih pet omiljenih mjesta u Zagrebu na kojima najviše uživam!

Imaš li neki hobi? Imam, skupljam korake. Tako bi vjerojatno odgovorila nekome kad ne bih znala da ću zvučati u najbolju ruku kao fanatik, a u najgoru kao luđak. Iako sam već imala povremeno ovakve faze, posljednja četiri mjeseca (trenutačno sam na više od 130 dana) ona traje najduže i najozbiljnija je. Dnevni cilj koji sam si postavila je 7000 koraka, a prosjek u posljednjih nekoliko mjeseci mi je više od 12.000.

Kiša, snijeg, ledena jutra, mamurna nova godina… Niti jedan dan od studenog prošle godine nije prošao, a da ja nisam otišla u šetnju. Povremeno i trčim, pa na te dane korake skupim brže, nekad ih skupim dok obavljam stvari po gradu, ali sve ostale dane baš ciljano navlačim tenisice i odlazim šetati. Kako? Naprosto sve obavljam pješke, i dućan, i kavu i stvari za posao, a kad ni to nije dovoljno, ne gledam navečer serije nego odem na pola sata van. Niz će uskoro vjerojatno završiti jer počinje sezona bicikla, ali u svakom sam danu i koraku baš uživala.

Nekad me pitaju zar mi nije dosadno. Nipošto. Šetnja smiruje misli, budi kreativnost, a uz dobre slušalice šetnja je idealna prilika za poslušati neki novi album ili koristan podcast. Nikad nisam bila veliki fan slušalica. One glomazne su mi preteške i nepraktične, a one male, koje se uguraju u uho, često me žuljaju i kad trčim ispadaju. Zato sam se oduševila s novim Huawei FreeArc slušalicama koje su bežične, nevjerojatno lagane, a stoje na uhu, umjesto u uhu i nikad ne ispadaju.

Iako nemam Huawei telefon, spojila sam ih u trenu, bez problema. Ako i promjenim mobitel mogu ih nastaviti koristiti jer su kompatibilne i s iOS i Android operativnim sustavom. Stavljaju se na ušnu školjku, kojoj se u potpunosti prilagođavaju, a dio sa zvučnikom ne gura se unutar ušnog kanala već stoji na njemu. Osim što je ugodnije, zapravo je i sigurnije jer ostajem svjesna svoje okoline i zvukova koji mogu biti važni za moju sigurnost dok sam u šetnji.

Kao i zvuk glazbe, savršen je i zvuk poziva, za koje mobitel ne mora biti u neposrednoj blizini. U to sam se uvjerila jednom prilikom kad mi je mobitel ostao doma, a ja otišla na stazu preko puta zgrade. Mogu se koristiti čak i na kiši, a zvuk je odličan čak i u na jakom vjetru!

Jezero Bundek je možda neočekivani broj jedan, ima u Zagrebu, priznajem, i ljepših parkova, ali zbog lokacije mi je osobno najpraktičniji. Na Bundeku je sve pitomo, staze su široke, asfaltirane, klupice i koševi za smeće su na svakom koraku. Preko tjedna, ima baš sve za dnevnu šetnju, ali vikendom gužva zna biti poprilična. U tim su mi prilikama slušalice neprocjenjiv saveznik, a za „dašak divljine“ ponekad se odmaknem od samog jezera i odem manje posjećenim, a jednako zelenim dijelom parka između jezera i Mosta mladosti.

Kad imam nešto više vremena, ipak volim otići u gušću šumu i na mjesta na kojima je još moguće naći komadić mira čak i vikendom. Tu je broj jedan Maksimir. Njega mnogi povezuju samo s centralnom šetnicom i puteljcima koji vode do Zoološkog vrta, no za duže šetnje i trčanje valja otići do četvrtog i petog jezera na kojima čak ni vikendom nema prevelike gužve. Maksimir se prostire na čak 316 hektara i kad ga bolje upoznate uvijek ćete znati pronaći kutak za sebe.

Dotrščinu sam otkrila u doba korone, kad su organizirani planinarski izleti bili na pauzi, a meni je očajnički trebalo zelenilo šume i svjež zrak. Tada nije bila toliko popularna kao danas, parking se pronalazio bez problema, što danas vikendom baš i nije slučaj. Ali ipak je nekako posebna. Staze su lagane, pitome i asfaltirane, ali ipak imate onaj osjećaj da ste u prirodi. Velebni spomenici samo pojačavaju dojam. Ovdje bez problema možete napraviti laganu obiteljsku šetnju od 4,5 kilometara koja neće umoriti ni starije ni djecu.

Botanički vrt nije velik, i u njega se jedinog od nabrojanih naplaćuje ulaz (simboličnih 2 eura), ali je u centru grada i stvarno je prekrasno uređen. Čim se odmaknete nekoliko koraka od ulaza, okružit će vas mir i zelenilo i tramvaji i asfalt činit će se dalekima. Asocira me na studentske dane, na romantiku, na kratki bijeg u zelenilo koje smiruje misli… Botanički vrt idealan je kratke šetnje u pauzi od posla, prve spojeve, čitanje knjige na klupi, povjerljive razgovore s prijateljicom… I zato ću mu se uvijek povremeno vraćati.

Moja omiljena rekreacijska zona, bilo da se radi o trčanju, šetnji, rolanju ili vožnji biciklom po lani uređenoj stazi oko jezera. Predivan je to prizor. Od umirovljenika koji lagano šetaju, hrvatske olimpijke koja se upravo ovdje priprema na svjetska natjecanja, veslača koji lome površinu jezera i stotina i stotina nas rekreativaca koji samo želimo potrošiti koju kaloriju a da brinemo o automobilima koji jure ili lošoj podlozi. Krug je dovoljno velik za sve oblike rekreacije, na strani bližoj nasipu staze su čak i prilično mirne, i ovdje se zaista osjeća taj harmonični suživot aktivnog dijela populacije.

Opsesiju brojem koraka ne preporučujem, iako mene moja zabavlja, ali svakodnevne šetnje svakako da. Pronaći barem tridesetak minuta u danu za sebe, za svoje zdravlje, kako fizičko tako i mentalno, svakom bi trebalo biti na prvom mjestu. Mnogi odgađaju šetnju ili od nje odustaju jer ne mogu naći društvo. I meni su, priznajem, najdraži dani kad šetam s dragom osobom, prijateljicom, kad brbljamo satima ni ne shvaćajući da su nam pod nogama ostali kilometri. Ali u danima kad nemam društvo, uživam u svojim mislima, glazbi, poslušam neki zanimljivi podcast koji mi je dugo na listi… S Huawei FreeArc slušalicama ne moram brinuti o bateriji, jer traje zaista dugo, ne smeta mi ništa u uhu niti me žulja i ispada. One kao da postaju dio mog uha, a na meni je samo da odaberem pravu playlistu i prepustim se stazama zagrebačkih zelenih oaza.