Dio Medvednice na kojem nikad nije gužva inspirirao je i Šenou, a krije divne poglede na zelenilo i okolicu

S više od 70-ak planinarskih staza koje na njoj tvore svojevrsnu mrežu bezbrojnih ljudskih koraka, Medvednica je prvoklasna izletnička, ali i planinarska destinacija, omiljena zelena oaza Zagreba, na kojoj će svatko pronaći nešto za sebe. Neke su tamošnje staze doista legendarne, uspon na Sljeme, vrh Medvednice, pogotovo žičarom, jedna je od omiljenih aktivnosti Zagrepčana u svako doba godine, na blage padine te strane slavne planine grabi se po divne poglede na grad… No, ima i onih manje razvikanih, ne toliko popularnih i posjećenih, a jedno od takvih odredišta su Kameni svati.

Za mene su Kameni svati nešto posebno. I uvijek će to biti. Naime, upravo su Kameni svati bili krajnje odredište našeg prvog obiteljskog planinarenja. Naš malecki imao je tek tri mjeseca kad smo stajali na tim kamenim gromadama, s malim ‘smotuljkom’ u rukama, i uživali u prelijepom pogledu… Pričali smo mu što vidimo, a on je samo nešto zadovoljno mrmljao, u svom baby svijetu. Većinu vremena je spavao dok sam ga nosila privijenog uz sebe, u marami, kroz šumu. Kameni svati bili su jedni od naših značajnih ‘prvih’, i to s odličnim pogledom.

Bilo je to prije otprilike dvije i pol godine. Ne sjećam se da je bilo nešto zahtjevno. S bebom u marami, mislim da sam samo par posljednjih koraka, doslovno u finišu, bila nešto opreznija. Ne sjećam se ni da je bilo ljudi. Njih možda nekoliko, ni približno da bi situaciju na stazi opisali kao ‘gužva’. Vrh i predivan pogled koji se s njega širi s nadmorske visine od 482 metra imali smo praktički samo za sebe. A na njemu se nismo zadržali baš kratko. Upijali smo. Kako sve što nas okružuje, tako gugutanje maleckog.

Za uspon na Kamene svate mnogi se odlučuju krenuti iz Jablanovca, sela povrh kojeg se Kameni svati nalaze. No, opcija doista ima mnogo – različitih težina i trajanja, a mi smo se odlučili da nam početna točka budu Ponikve, livada na nadmorskoj visini od oko 500 metara na kraju Zelene magistrale, na jugozapadu Medvednice. Bila je to kombinacija staza broj 5 pa M1, ukupne duljine 3,7 kilometara. Procjena za prelazak te staze je oko sat vremena, no nama je trebalo duže – bili smo spori.

U ono što kažu za pogled – da je jedan od najljepših na Medvednici – mogli bismo povjerovati. Vrijeme nas je poslužilo i doista je ispunio sve obećano – sezao je u Hrvatsko zagorje, Samoborsko gorje i Žumberak. Kažu da se za jasnih dana mogu vidjeti i Triglav i Kamniške Alpe. Dolomitne nas stijene na toj ‘divljijoj’ strani Medvednice doista nisu razočarale. U blizini se, iako mi nismo išli do njega, nalazi i istoimena planinarska kuća Kameni svati.

No, što su to uopće Kameni svati? Odakle im to neobično, zvučno ime po kojem su poznati? I koje su točno legende isprepletene oko tih stijena? Oni koji vole zaroniti u takve priče, ona koja se veže uz Kamene svate doista neće podbaciti. Dapače, upravo je to – sve priče koje se vežu uze te dolomitne stijene – dio njihova šarma. I upravo je sama legenda bila inspiracija i samom Augustu Šenoi 1969. godine, i njegovoj povjestici Kameni svatovi.

Dakle, prema narodnoj legendi koja je inspirirala i legendarnog Šenou, stijene su nastale tako da je majka jednog mladića, nezadovoljna njegovim izborom buduće supruge, kletvom okamenila svatove. Detaljna priča, ispričana na hrvatskim turističkim stranicama, ide pak ovako. Glavni junak priče bio je sin mlinara. Bio je jedinac i njegova majka je procijenila da je došlo vrijeme da se on oženi. Pobrajala mu je potencijalne kandidatkinje za buduću ženu, no onda je uslijedilo njegovo priznanje – majci je rekao da se zaljubio u siromašnu Janju. Majci to nije bilo nimalo drago – željela je da snaha bude iz imućne obitelji. No, sve je ‘presjekao’ otac i dozvolio sinu da se ženi za koga želi.

Kada je došao dan vjenčanja, mladoženjina majka nije otišla na svadbu. Ljuta, kada je čula zvona kako najavljuju da će mladi par ubrzo izreći ‘da’, proklele je svatove. „Kleta družbo na toj stijeni, kamenom se okameni!”, uzviknula je. Želja joj je bila uslišana – nastala je oluja, a usred sela je puknula strijela i okamenila svatove i svadbeno veselje zavila u vječnu tišinu. Baš kao što šute i kamene stijene na samoj Medvednici. I puštaju da umjesto njih govore vjetar, šum lišća i pogled koji se preteže u daljinu.