KOMENTAR Mora li se baš svaka staza u Hrvatskoj prozvati Camino? A gdje su povoljna prenoćišta i hodočasnički meniji?

Hrvatska ima na tisuće kilometara pješačkih i planinarskih staza. Pa samo se do vrha Medvednice može doći na 70-ak različitih načina! Šumski putevi na kontinentu, krš u dalmatinskom zaleđu, predivni pogledi s vrhova… Sve što kao planinar i hodač poželite, Hrvatska ima. A odnedavno ima i više od 10 službenih Camino ruta! Hodočasnički putevi većinom su već poznate i utabane planinarske i pješačke staze, kroz gradove i prirodu, sada markirane i slavnom plavo žutom strelicom. Bez popratne hodočasničke infrastrukture, bez povoljnih opcija smještaja, bez hodočasničkih menija u restoranima i zalogajnicama…

Projekt Camino u Hrvatskoj od početka sam jako podržavala. Čak sam jednu rutu, onu na Krku, i prehodala. Veselila sam se i svakoj novoj najavi koja je dolazila u medije. A onda mi je nešto počelo biti čudno… Što, osim plavo žutih strelica umjesto crveno bijelih planinarskih markacija, ove staze zapravo nude?

Camino de Santiago, najpoznatija hodočasnička ruta na svijetu, koja iz različitih smjerova vodi do Santiago de Compostele, privlači na stotine tisuća hodača svake godine. Duž puta, oni mogu prespavati u povoljnim prenoćištima, oprati odjeću, restorani nude hodočasničke menije prihvatljivih cijena, a u većim se crkvama za njih često organiziraju i mise na engleskom. Popis svih mjesta na kojima je to moguće imaju u preglednoj aplikaciji, a cilj je svima isti: velebna katedrala sv. Jakova, koja čuva ostatke jednog od Isusovih apostola. A što od svega toga ima hrvatski Camino? Plavo-žute markacije, putovnice i mjesta za pečate.

Planinari i hodači za najatraktivnije rute i puteve u Hrvatskoj već dobro znaju, a uz mnoge od njih nalaze se i prekrasni i važni sakralni objekti. Istražuju ih iz dana u dan, vikendom, u slobodno vrijeme, na godišnjem odmoru. Koliko se više hodočasnika i planinara odlučuje za pojedinu rutu samo zato što ona sad nosi ime Camino? Upitno je.

Prema podacima sa službene stranice Camino Hrvatska, „Camino Croatia ima za cilj obnoviti ove srednjovjekovne hodočasničke rute. Cijela ruta ima 20 etapa i proteže se preko 3.000 km. Trenutačno je aktivno više od 10 (označenih putokazima i s hodočasničkom infrastrukturom), a druge su u razvoju“. Da je riječ Camino postala reklamni slog, potvrđuje i bizarno proglašavanje Camina Dubrovnik, na koje je reagirala Bratovština svetog Jakova i objavila da to nije službena staza jer nije ni na koji način povezana s njima.

Da se razumijemo, nisam protiv Camino staza, naprotiv, voljela bih ih proći sve i vjerujem da je u markiranje uložen značajan trud. Ali ono što hodočašće treba razlikovati od običnog planinarskog izleta je podrška, infrastruktura, povoljnije opcije smještaja, a to niti na jednoj od dosad obilježenih staza nije napravljeno, osim putem rijetkih privatnih inicijativa.

Preporučuje odsjedanje u hotelima, nerijetko i izvan same rute, pansionima, u restoranima možete jesti po uobičajenim cijenama… Znači, baš sve kao kad idete na planinarski izlet. Da, tu je duhovni značaj koji hodočašće ima za dio posjetitelja, no za njega većini ipak nisu potrebni pečati i markacija specifične boje.

Postoje, da se razumijemo, Camino rute i u drugim europskim zemljama, rekorder je Njemačka, slijede Poljska i Francuska. I na njima je, prema podacima dostupnima na internetu, podrška i infrastruktura za hodočasnike znatno slabija u odnosu na Španjolsku. Ali mi ćemo uskoro, prema broju kilometara Camino staza u odnosu na površinu zemlje, bit europski rekorderi. A velik je dio njih, sudeći po komentarima s terena, samo sebi svrha i zgodan projekt za povući neka sredstva iz centralne državne turističke blagajne. Da se vidi da se nešto radi. A hodočasnici i hodači? Već će se snaći.