Mount Everest je nemilosrdan, ali tehnologija stiže u pomoć. Dronovi će uskoro dostavljati opremu i olakšati posao Šerpama

Na vrhu svijeta, usred netaknutih bijelih ledenjaka i visokih stijena, vlada tišina. Jer na uspon na veličanstveni Mount Everest, dio himalajskog lanca u Aziji i najvišu planinu na Zemlji, čiji vrh leži na čak 8848 metara iznad razine mora, usude se krenuti samo najhrabriji i najiskusniji. Za taj pothvat pripremaju se mjesecima, neki i godinama, a isti ne bi bio moguć bez pomoći Šerpi, pripadnika južnotibetskog naroda koji se smatraju anđelima čuvarima najmoćnije svjetske planine, koja od pamtivijeka izaziva divljenje i strahopoštovanje među strastvenim penjačima.

No zahvaljujući modernoj tehnologiji, uspon na Mount Everest u budućnosti bi uvelike mogao ovisiti o bespilotnim letjelicama. Prema pisanju CNN-a, ljestve, užad i boce s kisikom uskoro će se na najviši svjetski vrh transportirati upravo dronovima, što će olakšati posao Šerpama i vjerojatno spasiti mnoge živote. Toga je svjestan i Milan Pandey, operator drona, koji je u bazni kamp Mount Everesta, smješten na oko 5364 metara nadmorske visine, stigao bez navlačenja dereza, tj. sve što se događa na planini, on prati na zaslonu računala.

Naime, u Airlift Technologyju, nepalskom start-upu za mapiranje bespilotnim letjelicama, vjeruju da se boravak na krovu svijeta može učiniti sigurnijim ako se udruže tehnička stručnost u korištenju dronova i znanje koje Šerpe imaju o planinarenju. Spomenuti anđeli čuvari Mount Everesta već sedam desetljeća navigiraju i postavljaju staze za penjače, no unatoč iskustvu, deseci njih pritom su, nažalost, izgubili živote.

A koliko je planina nemilosrdna pokazuje sljedeći podatak – bazni kamp nalazi se na visini od oko 5364 metara, dok tzv. kamp jedan leži na 6065 metara. Zračna udaljenost između te dvije točke iznosi otprilike 45 kilometara. Da bi je prešli, Šerpama treba šest do sedam sati, dok će dron to obaviti za svega šest do sedam minuta. Jedan Šerpa iz ekspedicijske tvrtke koja već skoro deset godina vodi penjače na Mount Everest prepoznao je potrebu za ovom vrstom pomoći kad je 2023. godine u lavini izgubio tri prijatelja i planinska vodiča.

”Da bi uopće shvatili rutu, morali su ići gore-dolje 20 puta, a tek onda su se vraćali po opremu. Čuo sam da u Kini već koriste bespilotne letjelice pa sam pomislio ‘zašto to ne bismo probali i ovdje’”, rekao je za CNN. U međuvremenu je pokrenut program 3D mapiranja Mount Everesta uz pomoć dronova, a u travnju 2024. testirane su prve dvije bespilotne letjelice. U početku nitko nije bio siguran kako će se dron ponašati na toj visini i niskim temperaturama. Vidljivost i brzina vjetra pokazali su se kao najveći izazovi, a dronovima je trebalo oko mjesec dana da prouče teren.

Nepalska tvrtka Airlift Technology već je odradila prvu akciju čišćenja u kojoj je koristila bespilotnu letjelicu. Ista je iz tzv. kampa jedan u bazni kamp na Mount Everestu spustila oko 499 kilograma smeća. Za to joj je trebalo više od 40 letova. Iako dron može nositi oko 30 kilograma težine, oni su, prvenstveno zbog sigurnosti, taj prvi put prevozili ”samo” 20-ak kilograma. Što se tiče sezone penjanja 2025., iz Airlift Technologyja najavljuju da će Šerpama prvo pomagati u transportu opreme, a tek onda će se fokusirati na skupljanje smeća s planine.

”Kad nam Šerpe voki-tokijem jave na kojoj dionici trebaju pomoć, mi ćemo im do te točke bespilotnom letjelicom poslati potrebnu opremu, boce s kisikom ili lijekove”, objašnjava Pandey. Airlift Technology trenutačno ima dva drona, ali ove godine na Mount Everestu ”radit” će samo jedan. Drugi je rezervni, no bude li potrebe za više letova, razmotrit će korištenje oba. Najveći izazov je, naravno, novac – naime, svaki dron košta skoro 61.000 eura. ”Na planini nema struje pa punjenje baterija zna biti dosta problematično. A gdje su tek troškovi samog dolaska do kampa, radne snage, smještaja, hrane…”, govori operator.

Mnogi Šerpe odustaju od rada u opasnim planinama i sele se u inozemstvo, u nadi da će ondje pronaći bolje poslove i imati veće plaće. Zato se u nepalskoj tvrtki Airlift Technology nadaju da će njihove bespilotne letjelice to avanturističko zanimanje puno rizika učiniti sigurnijim i vratiti što više ljudi penjačkoj tradiciji.

”To je ono po čemu je naša zemlja poznata, a bez stručnosti Šerpa nikad ne bismo mogli upravljati ovim terenom. Srećom, danas imamo i satelitske telefone i naprednu vremensku prognozu – sve te nove tehnologije razvijene su kako bi penjanje bilo sigurnije, ali nemojmo zaboraviti da je planina ostala ista, moćna i nepredvidiva, a izazov uspona na nju i dalje je itekako stvaran”, zaključuje operator Milan Pandey.