KOMENTAR Ne, Zagreb nije dosadan grad i vrijeme je da prestanemo ponavljati tu otrcanu floskulu

Više od 10.000 ljudi bilo je sinoć na Jarunu na koncertu Sean Paula, krcati su bili Trg Franje Tuđmana na kojem se održava Vinski grad, Baš naš na platou Gradec, Caffe de Matoš na Mažurancu, Zagreb Classic na Tomislavcu, a tisuće i tisuće su se ljudi, baš poput mene, uputili u daleke i prijateljske Gajnice kako bi na Brundanju slušali M.O.R.T., Edu Maajku, Juru Stublića i Kawasaki 3P. Vjerojatno se još toga događalo po gradu, ovo su samo ona koja su mi prva pala na pamet. A to je tek jedna subota u Zagrebu, u istina najživahnijem mjesecu u godini, ona u kojoj nisi mogao odlučiti kamo bi prvo krenuo i gdje ćeš potrošiti svoj novac i rasplesati bokove. Ali i dalje se, čak i sada, kroz medije provlači ona potrošena teza da je Zagreb dosadan grad. Ne, nije.

OK, lipanj je očekivano jedan od najživljih mjeseci u gradu, ali događanja kreću već na proljeće i trajat će tijekom srpnja, tek će u kolovozu ispražnjeni grad utonuti u letargiju. Prije nekoliko je mjeseci kolegici bio u posjetu prijatelj iz Francuske. Svaku su večer bili vani, obišli hrpu koncerata i kafića i čovjek se vratio doma oduševljen Zagrebom i svime što nudi. I zaista, apsolutno svakog vikenda u Tvornici, Močvari ili Vintageu svira neki lokalni ili svjetski bend, Arena je domaćin rekordnog broja velikih koncerata, mali boutique festivali i  svirke na otvorenom kad zatopli su gotovo svakodnevica. Nemam podatke za događanja za druge vrste glazbe, ali sigurna sam da ni cajki, popa, housa ili zabavne glazbe ne nedostaje.

Otkud onda teza da je Zagreb dosadan? Činjenica je da mu (možda) nedostaju veliki klubovi, ali u cijelom svijetu popularnost klubova opada, mlade sve manje zanimaju, čak se i u partijanerskom Berlinu sve više njih zatvara. Nekoliko mjesta koja rade duže ima, i uvijek su puna, a to što se život iza ponoći ne događa na cestama, na otvorenom, pod prozorima ljudi koji spavaju nećemo valjda smatrati nedostatkom.

Moglo bi se reći da nedostaje, isto tako, i restorana koji nude gastrotainment, gdje nakon večere možete ostati još par sati piti i družiti se. Ali ih ima, i jako su popularni, od roštiljarnica koje se iza 22 sata pretvaraju u narodnjačke klubove, do bistroa s ambicioznijom hranom gdje se uz plesnu glazbu nakon večere piju kokteli. A to da se praktički svaka dva tjedna održava neki gastro festival koji prodaje burgere, pizze i kobasice po sumanutim cijenama već je postao zaštitni znak grada i ljudi to, začudo, vole i pohode.

Što se dnevnog života tiče, tu tek Zagreb nije nimalo dosadan. Pokušajte vikendom izaći na ručak bez rezervacije ili krenuti s djecom na sljemensku žičaru ili u Zoološki vrt. Taman je danas kod Činovničke livade veliko događanje povodom Dana Medvednice, a u Maksimiru traje Ljeto u ZOO-u. A gdje su kazališne predstave, filmske projekcije, večeri slikanja uz vino, prekrasni kafići s dobrom kavom, pivom i prepunim terasama…

Odgovorno tvrdim: da imam energije i volje, baš svaki dan bi u Zagrebu mogla naći neki sadržaj koji me zanima. A oni koji ga ne nalaze možda se nisu dobro raspitali, možda ih pere nostalgija i prisjećaju se kako su nekad u 7 ujutro zatvarali Sidro, ili ih naprosto zanima baš specifičan program. Moguće je. Ali ako imate neki opći ukus, u Zagrebu vam ne može biti dosadno. Osim možda, priznajem, u kolovozu, siječnju i veljači. A tad se i tako taman odmaramo od ljetnih događanja i adventa.