U najljepšem zagrebačkom parku krije se misteriozna kapelica! Krasi je prekrasan interijer i brojne legende

Park Maksimir, jedan od omiljenih i najpopularnijih zagrebačkih parkova, nije samo prostor zelenila gdje duša uživa u cvrkutu ptica i šuštanju povjetarca u krošnjama. On je i vrelo priča, a sebi jedinstvenu priča i jedno posebno zdanje unutar njegovih ‘zelenih zidova’, zdanje jarko plavog krova sa zlatnim zvijezdama i crno-bijelog mramornog poda… To se zdanje zove kapelica svetog Jurja. Vodimo vas u njezin, pomalo tajnoviti i zaboravljen svijet…

Kapelica svetog Jurja, koju se često naziva nadimkom ‘crikvica’, danas je zaštićeno kulturno dobro. Nalazi se u Maksimiru na brežuljku na kojem je ranije bio Narodni hram (Volkstempel). Dao ju je u 19. stoljeću izgraditi Juraj Haulik, zagrebački nadbiskup kojeg se smatra konačnim kreatorom parka Maksimir i ona je trebala, prema njegovoj želji, postati njegovo posljednje počivalište. To se nije dogodilo – sahranjen je u katedrali.

“Zidovi su od opeke, a konstruktivni dijelovi od kamena. Pročelje s portalom na koji se nastavlja visok prozor sa šiljastim lukom završava preslicom. Krov je bio pokriven škriljevcem. Iznutra su zidovi bili obojeni »kamenom mastju da se čini kao da je od kamena tesanca«, glasi službeni opis zdanja koji se može pronaći na stranicama Prirode Grada Zagreba, javna ustanova za upravljanje prirodnim vrijednostima glavnog grada Hrvatske.  Kapelica svetog Jurja ograđena je ogradom izrađenom od lijevanog željeza, a kao što smo naveli u samom uvodu ističe se zanimljivim interijerom – plavnim stropom oslikanim zlatnim zvijezdama i crno bijelim podom.

Ime joj se veže uz svetog Jurja, sveca važnog i na našem području, a vezanog uz poznatu legendu o zmaju. Zmaj, koji je u biti simbolizirao zlo odnosno poganstvo, neprestano je iziskivao žrtve u smislu mladića i djevojaka, sve dok jednog dana na red nije došla i kraljeva kćer. No, onda se na sceni pojavio Juraj – svladao je zmaja i ubio ga. Uz svetog Jurja veže se i popularno Jurjevo koje se obilježava 23. travnja, poznato među ostalim i po jurjevskim krijesovima.

Jedno je vrijeme i Maksimir, kao mjesto gdje kapelica svetog Jurja ‘živi’, a koja je inače zatvorena za javnost te je stradala i u potresu, nosio ime Jurjaves ili pak Jurjevac. No, to je ime dobio po samom nadbiskupu Jurju Hauliku, kao osobi koja se smatra najzaslužnijom za konačni izgled parka. To je ime taj popularni zagrebački park park nosio od 1839. do 1869. godine, kada je preimenovan u Maksimir.

Kapelica svetog Jurja građena je u razdoblju od 1862. do 1864. godine. Zagrebački nadbiskup Juraj Haulik njezinu je izgradnju naručio 1862. godine i u te se svrhe obratio, vidljivo je iz povijesnih dokumenata, tirolskoj radionici Glasmalerei-Anstalt. Sami nacrti po kojim je izgrađena nisu pronađeni.

Kapelica sv. Jurja samo je jedan od ukrasa 316 hektara velikog Maksimira, koji se vodi kao spomenik parkovne arhitekture te je upisan i u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. U trenutku nastanka bio je ‘najsuvremeniji, najelitniji i najpopularniji zahvat na području grada i šire’, ali i prvi javni park u jugoistočnoj Europi. Za građanstvo je otvoren još 1794. godine.

Maksimir je poznat i po stoljetnim hrastovoj šumi te tome što predstavlja dom za oko 100 ptičjih vrsta, među kojima posebno mjesto zauzima crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius). Poznat je i po svojoj ljubavi prema sportu – 1853. godine tamo je otvoreno prvo zagrebačko klizalište na Donjem (Prvom) jezeru. Tamo je 1923. godine održana i prva međunarodna plivačka i vaterpolska utakmica, dok je 1931. godine u Maksimiru uređeno i prvi golf teren u Hrvatskoj.