Razvikane “plave zone” s puno stogodišnjaka su prevara? Istraživanje koje to tvrdi upravo je dobilo poznatu nagradu

Pa, moglo bi biti da je sve što smo dosad vjerovali laž… Barem, što se tiče famoznih i razvikanih ‘plavih zona‘, područja diljem zemaljske kugle s neobično visokom koncentracijom stogodišnjaka, pa čak i ‘superstogodišnjaka’, odnosno osoba starijih od 110 godina. Naime, nova istraživanja pokazuju da bi tajna njihove dugovječnosti mogla biti – osim u tjelesnoj aktivnosti, genetskoj predispoziciji, zdravoj prehrani s puno povrća i jakim društvenim vezama – u nepotpunim i pogrešnim podacima te mirovinskim prevarama, prenosi britanski list Guardian.

Naime, u kontekstu te tvrdnje list se poziva na istraživanje Saula Justina Newmana, koje je nagrađeno Ig Nobelom, nagradom koja se, prema definiciji, već desetljećima dodjeljuje za znanstvene radove komične prirode i upitne svrhovitosti. Nagrađena otkrića opisuju se kao otkrića koja prvo ljude nasmiju, a onda natjeraju da se zamisle. Jedno od takvih, među hrpom drugih zanimljivih ovogodišnjih nagrađenih istraživanja bilo je primjerice i ono da sisavci mogu disati na anus, ali i ovo o stogodišnjacima i plavim zonama. A sažetak istraživanja je sve samo ne romantičan.

Naime, ispostavlja se da ‘plave zone’ nisu baš ono što mislimo. “Od razine pojedinačnih slučajeva do raširenih obrazaca na razini populacije, praktički nijedan od naših podataka o starosti nema smisla”, Newmanove su riječi koje je prenio list. I sve se svodi na iduće. Naime, one odgovaraju područjima u kojima nema evidencije rodnih listova, gdje je očekivani životni vijek nizak i gdje ‘caruju’ mirovinske prevare i pogreške.

Na području SAD-a, broj stogodišnjaka pao bi za 69 do 82 posto s uvođenjem ‘institucijem’ rodnog lista. Na području Europe, u Italiji, Engleskoj i Francuskoj, ispostavlja se pak da na veću koncentraciju stogodišnjaka utječu siromaštvo, niži prihodi po glavi stanovnika, niži očekivani životni vijek, više stope kriminala, lošije zdravlje i manje 90-godišnjaka.

Nadalje, samo 18 posto stogodišnjaka ima rodni list. U SAD-u to je, navodi se, nula, a plave zone kao što su primjerice Sardinija, Okinawa i Ikarija u biti odgovaraju regijama s nižim prihodom, nižom stopom pismenosti, visokom stopom kriminala te niskim očekivanim vijekom u odnosu na nacionalni prosjek.

Također, datumi rođenja stogodišnjaka koncentrirani su na datume koji su djeljivi s pet, što je također ‘sumnjiv’ obrazac. “Siromaštvo i kratak životni vijek predstavljaju neočekivane pokazatelje statusa stogodišnjaka i superstogodišnjaka i podupiru primarnu ulogu prijevare i pogreške u kreiranju podataka o ljudskoj dobi”, navodi se u sažetku istraživanja.