Zloglasni bunker, u kojem se od bombi skrivalo 25.000 ljudi, danas je impresivna zelena oaza i centar društvenog života

Sivi betonski gorostas, koji stoji tik uz velebni stadion Millerntor, točno u srcu živahne hamburške četvrti St. Pauli, desetljećima je bio trn u oku stanovnicima tog grada, podsjećajući ih na najmračnije poglavlje njemačke povijesti. Skoro 50 metara visok protuprovalni bunker u Hamburgu izgradili su, na zahtjev nacističke vlasti, prisilni radnici 1942. godine i to kako bi služio protuzračnoj obrani tijekom Drugog svjetskog rata. No zahvaljujući trudu, genijalnim idejama i ambicijama neprofitne udruge Hilldegarden eV, nekad zloglasni bunker danas predstavlja mjesto zajedništva, rekreacije, kreativnosti i urbane prirode, kombinirajući kulturu sjećanja s društvenim i ekološkim sudjelovanjem te vjerno prateći aktualne potrebe lokalnog stanovništva.

U realizaciji ovog pionirskog projekta krajobrazne arhitekture sudjelovalo je oko 180 ljudi iz čak 25 različitih struka. Sivi beton pretvorili su u zelene površine pa je bivši bunker, koji je od 2019. godine proširen za čak pet piramidalnih katova, poznat kao omiljeno okupljalište mladih. Najviše impresionira njegov izvanredni urbani vrt na samom krovu zgrade, koji zauzima više od 10.000 četvornih metara i s kojeg puca fantastičan panoramski pogled na čitav Hamburg i njegovu luku.

Nakon svečanog otvorenja u srpnju 2024., najavljeno je da će konstrukcija služiti i kao prostor za izložbe, koncerte te sportska događanja. U bunkeru se nalaze i noćni klub, dvorana za penjanje, hotelsko-restoranski kompleks te prestižna škola pop glazbe, dok su njegovi najviši katovi rezervirani čak i za stambene jedinice.

No najistaknutija značajka ovog mjesta i ono po čemu je ovaj bunker u Hamburgu prepoznatljiv definitivno je njegova bujna vegetacija. Osim što pruža dodatne zelene površine za stanovnike i njihove goste, ona služi i kao sustav hlađenja u urbanom području St. Paulija te pruža utočište pticama i kukcima. Već su, naime, posađena prva stabla koja će uskoro pustiti korijenje na visini od 50-ak metara, kao i 4700 drugih biljaka. Riječ je o pažljivo odabranim vrstama koje uglavnom rastu u sjevernoeuropskim i alpskim regijama pa se odlično uklapaju i u podneblje Hamburga.

Bunker St. Pauli u Hamburgu ima i interaktivni vrt s povišenim gredicama te površinama idealnima za urbano vrtlarstvo, kao i tzv. “planinska staza”. Duga je više od 300 i široka oko pet metara, počinje u prizemlju kod glavnog ulaza i vanjskim pročeljima bunkera vodi sve do krovnog vrta. Održivi sustav navodnjavanja i odvodnje s kontroliranom temperaturom zamišljen je tako da za dobrih 75 posto smanjuje količinu oborinske vode, koja bi inače normalno tekla u javnu kanalizaciju. Iako danas živi neki novi, ljepši i optimističniji život, ova povijesna zgrada ujedno predstavlja i iznimno važno spomen-obilježje za sve nevine žrtve nacističkog režima.

Podsjetimo, skoro 50 metara visok bunker u St. Pauliju podignuli su prisilni radnici – i to u svega 300 dana. Naime, kao odgovor na zračne napade savezničkih snaga na Berlin 1940., Adolf Hitler naredio je izgradnju novih skloništa u gradovima diljem Trećeg Reicha. Hamburg, koji je bio središte naftne industrije i glavna baza u kojoj je bila stacionirana većina njemačkih podmornica, na kraju Drugog svjetskog rata brojao je čak 1051 bunker.

U ovom iz St. Paulija utočište od bombi povremeno je nalazilo i do 25.000 ljudi, iako je ovaj bunker u Hamburgu prvotno bio projektiran za smještaj 18.000 ljudi. Imao je i poseban, izuzetno širok ulaz za žene s kolicima i djecu. Tijekom obnove, na vidjelo su izašli brojni skriveni tragovi iz tog mračnog doba, poput opisa ruta za bijeg ili označenog ulaza u ”Wehrmachtovu bolnicu”.

Već u poslijeratnim godinama, u ovom bunkeru smjestili su se prvi medijski stvaratelji poput Axela Cäsara Springera. U prosincu 1952., državna radiodifuzna korporacija NDR (tad još NWDR), emitirala je prvu emisiju pod nazivom “Tagesschau” upravo sa spomenutog mjesta. Nakon završetka rata, saveznici su, kao dio procesa denacifikacije, planirali dignuti u zrak brojne ovakve bunkere u Hamburgu. No zbog svoje masivne konstrukcije (tlocrtne dimenzije su mu 75 x 75 metara), čak tri i pol metra debelih zidova i stropova, bunker, odnosno betonska utvrda St. Pauli u Hamburgu, smještena u ulici Feldstraße, na kraju ipak nije srušena jer bi sam taj proces ugrozio i susjedna stambena područja.

Danas je ovaj ”zeleni bunker” prava turistička atrakcija u slobodnom i hanzeatskom gradu Hamburgu, koji je još jednom pokazao da je itekako moguće na dostojanstven način suočiti se, pomiriti i nositi s bolnom i krvavom prošlošću. A s obzirom na to da namjena bunkera St. Pauli neprestano nastavlja rasti i samo mu je nebo granica, s nestrpljenjem iščekujemo vidjeti nove, uzbudljive i kreativne sadržaje koje će nam pripremiti u skoroj budućnosti.