Ovo je jedna od najjeftinijih i najzdravijih namirnica koju možete kupiti, a prestižni restorani poslužuju je po paprenim cijenama

Kad mi netko spomene kelj ili raštiku, ili lisnati kelj, ili kovrčavi, crni ili bilo kako ga zvali, odnosno bilo koju vrstu kelja, u potpunosti izgubim apetit. Probude se neke dječje traume kad nije bilo dopušteno reći „ne“ hrani, a baka je baš često voljela spremati kelj na lešo, varivo od kelja, bilo je tu i kelja sa suhim mesom, ponekad i sarmice od kelja. Nije ni neobično, jer kelj praktički raste sam, kao trava uz put. Kelj uspijeva na siromašnom tlu, podnosi hladnoću, vjetar i mraz te ne zahtijeva posebnu brigu. Osim toga, kelj je jedna od rijetkih biljaka koja ostaje jestiva i nakon prvih mrazeva pa nije čudno da ga je uvijek bilo negdje po kući.

Svi koji ste dobro upoznati s keljom, a vjerujem da većina vas koja živi u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama, zna o čemu pričam, vama neće biti nepoznata ni činjenica da su keljom nekad hranili i domaće životinje. Ništa od ovoga ne znači da je kelj manje važan od drugog povrća, samo je činjenica da je kelj nekada bio isključivo siromaška hrana.

Danas obični smoothie s keljom košta osam eura! Što se onda dogodilo? Naime, nije se kelj ništa promijenio, nego samo percepcija kako ga doživljavamo. Poznato je da je manija kelja započela negdje krajem 20. stoljeća i početkom 21., kad su nutricionisti počeli isticati njegovu nutritivnu vrijednost. Posebno su naglašavali da je bogat vitaminima K, C i A, kao i vlaknima te antioksidansima koji imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja. Upravo zahvaljujući tim svojstvima kelj je postupno stekao status superhrane i postao jedna od najtraženijih namirnica u svijetu zdrave prehrane.

Kelj je postao prava zvijezda među povrćem te zauzima središnje mjesto na tanjurima vrhunskih restorana. Štoviše, često se poslužuje sirov i dolazi uz razne umake, baš kao što se poslužuju kamenice. Svoju današnju popularnost i uspon do luksuzne namirnice kelj duguje prvenstveno Americi. Iako možda na našim prostorima još uvijek ne uživa toliku naklonost, Amerikanci su apsolutno ludi za keljom u svim njegovim oblicima.

Prvi spomen kelja u Americi zabilježen je još 1669. godine, no stoljećima je uglavnom nezapaženo stajao među ostalim povrćem. Smatrao se nezanimljivim, pa čak i nejestivim, sve dok novinarka Melissa Clark iz New York Timesa 2007. godine nije sjela u brooklynski restoran Franny’s i odlučila iskušati samu sebe naručivši salatu od sirovog kelja.

U članku koji je nakon toga napisala pojavila se danas već legendarna rečenica: „Ako se chef usudi ponuditi nešto naizgled neprivlačno poput salate od sirovog kelja, velika je vjerojatnost da je fantastično“, prenosi Medium.com.U toj se rečenici zapravo krije objašnjenje brzog uspona kelja. Vladalo je mišljenje da je lošeg okusa pa je činjenica da ga je chef uspio pretvoriti u ukusno jelo djelovala gotovo kao malo kulinarsko čudo. Kelj je postao svojevrsni izazov za ljubitelje hrane, namirnica koju su bili spremni probati samo oni najznatiželjniji.

Nije prošlo puno vremena od objave tog članka, a kelj je postao omiljena namirnica holivudskih zvijezda. Ideja da porcija kelja sadrži oko 2,2 grama proteina, više od dvostruko preporučene dnevne količine vitamina A te čak 134 posto preporučenog dnevnog unosa vitamina C savršeno se uklopila u sve popularniji trend zdrave prehrane.

Kao što smo već ranije istaknuli, kelj je svoju popularnost započeo kao sirova salata. Odnosno, uobičajena zelena salata u popularnoj Caesar salati zamijenjena je keljom, a cijene su već početkom 2000-ih bile oko 10 do 15 eura po salati, dok su danas i do 10 eura više. Kelj je zatim osvojio tržište smoothieja i zdravih napitaka. Danas nije neobično platiti između osam i petnaest eura za smoothie koji sadrži kelj, špinat, đumbir i razne dodatke. U luksuznim trgovinama zdrave hrane u Los Angelesu pojedini napici s keljom dosežu cijenu od gotovo 20 eura po boci.

Poseban status stekao je i čips od kelja. Nekadašnje skromno lisnato povrće danas se pretvara u premium grickalicu, a pakiranje od svega 50 do 60 grama u specijaliziranim trgovinama često košta između pet i osam eura. U nekim bio trgovinama cijena po kilogramu takvog proizvoda višestruko premašuje cijenu mesa. Istovremeno su vrhunski chefovi počeli koristiti različite sorte kelja, osobito talijanski cavolo nero, poznat i kao crni kelj. Namirnica koja je stoljećima bila dio jednostavne seoske prehrane danas se nalazi na degustacijskim menijima restorana s Michelinovim zvjezdicama. Poslužuje se pečena, fermentirana, dehidrirana ili u kombinaciji s luksuznim sastojcima poput tartufa, kavijara i vrhunskih sireva.