Ove stoljetne građevine postale su neočekivana turistička atrakcija u Sloveniji: nekoć se u njima čuvalo sijeno, a danas ondje možete prespavati

Jedinstvena destinacija posvećena održivosti, idealna za posjet u svako doba godine, zemlja u kojoj će svatko pronaći nešto za sebe, od aktivnog odmora u zagrljaju netaknute prirode do opuštanja u spa centrima ili kušanja lokalnih specijaliteta u vrhunskim restoranima. Da, sve ovo savršeno opisuje Sloveniju. A neizostavan dio njezine bogate kulturne baštine svakako je i kozolec, tradicionalna drvena građevina izvorno namijenjena sušenju i čuvanju sijena te drugih poljoprivrednih proizvoda, koja se i dan-danas može pronaći u mnogim slovenskim selima, a prometnula se i u ultimativnu turističku atrakciju.

Karakteriziraju ga jedinstven dizajn koji je otvoren s jedne ili više strana, drveni okvir, funkcionalnost bez premca i estetska privlačnost, a isti i dan-danas predstavlja snažan simbol bogate slovenske baštine, identiteta i ruralnog života te slovi kao iznimno cijenjen kulturni artefakt.

Kozolci, koji su nastali iz potrebe za sušenjem pokošene trave na vlažnim i kišnim područjima, jedinstveni su baš za Sloveniju. Čak oko 80 % postojećih nalazi se upravo u našem susjedstvu, a određen broj prisutan je i u regijama južne Austrije (uglavnom Koruškoj) te sjeverne Italije, u kojima žive pripadnici slovenske nacionalne manjine.

Ovi unikatni drveni ljepotani dolaze u različitim oblicima, a najpoznatiji su jednodijelni stog i dvodijelni toplar. Kozolci su se kroz povijest uglavnom izrađivali od ariša ili hrasta, a specifični su po drvenim rešetkama kroz koje je cirkulirao zrak te sušio sijeno, kukuruz, žito, lan, konoplju, mahunarke i druge kulture, što je poljoprivrednicima omogućavalo da svoje usjeve zaštite od truljenja, štetnika i vremenskih neprilika te tako osiguraju da im stoka ima dovoljno hrane tijekom oštrih zima.

No kozolec nije bio samo poljoprivredni alat. Kroz povijest je, naime, predstavljao način života na selu koji cijeni obrtništvo, strpljenje i zajedništvo te bio simbol otpornosti i samodostatnosti Slovenije, osobito u vremenima obilježenima brzom modernizacijom i globalizacijom. Isti i dan-danas odražava snažnu vizualnu i emocionalnu vezu Slovenaca s njihovim ruralnim korijenima te ponosno predstavlja njihove temeljne vrijednosti kao što su marljivost, suživot s prirodom i poštivanje tradicije.

Slovenski kozolec može stajati samostalno ili biti naslonjen na drugu gospodarsku zgradu. Osim na seoskim imanjima, pronaći ćete ga i usred polja ili livada. Iako mu je izvorna funkcija s vremenom oslabila, kozolec i dalje izaziva divljenje te ponos. Neki se i danas koriste u poljoprivredne svrhe, dok su drugi prenamijenjeni u moderne smještajne jedinice, idealne za odmor u prirodi, daleko od gužve i stresa.

A u općini Šentrupert u pokrajini Dolenjskoj u jugoistočnoj Sloveniji možete posjetiti i fantastičan muzej na otvorenom, koji slavi arhitektonsku i povijesnu važnost ovih drvenih ljepotana. Nazvan Dežela kozolcev, isti sadrži 19 različitih ”sušilica” iz doline rijeke Mirne, od kojih samo jedan potječe iz okolice Ivančne Gorice.

Muzej se prostire na površini od 2,5 hektara i ima odlično uređenu mrežu pješačkih staza koja prolazi kroz čitav postav. Najstariji kozolec koji ondje možete vidjeti je Lukatov toplar iz 1795. godine, ujedno i jedini sa slamnatim krovom. Cilj ovog turističkog, edukativnog i kulturnog centra te svojevrsnog eko-muzeja jest podizanje svijesti o zaštiti i očuvanju slovenske drvene arhitektonske baštine.

U Deželi kozolcev izložen je i 89 godina star Simončičev ili Blažetov toplar, jedan od najvećih i najprepoznatljivijih sjenika u čitavoj Sloveniji, ali i prvi sa statusom kulturnog spomenika od nacionalnog značaja. Isti ima tri para prozora, trijem, dvostrešni krov i prekrasne ukrase, što ga izdvaja između više od 600 drugih u dolini Mirne. Općina Šentrupert obnovila ga je na izvornoj lokaciji u naselju Bistrica, nakon čega je postao prava atrakcija kojoj se dive turisti iz svih krajeva svijeta.