Jednu od najružnijih zgrada na svijetu napravio je Hrvat! Svi dolaze vidjeti čudo prekriveno aluminijskom čipka-zavjesom

Prijestolnica svake države ponosi se svojom nacionalnom knjižnicom, no jedna u Europi ne prestaje izazivati kontroverze još otkako je izgrađena sad već davne 1982. godine. U pitanju je Nacionalna knjižnica Kosova, možda i najveća turistička atrakcija u Prištini, koja je, vjerovali ili ne, nekoliko puta proglašavana jednom od deset najružnijih zgrada na svijetu. Za njezin neobičan izgled zaslužan je hrvatski arhitekt i urbanist Andrija Mutnjaković, koji ju je zamislio kao spoj bizantskih i islamskih arhitektonskih oblika. Knjižnica se prostire na površini od 16.500 četvornih metara, ima čak 99 kupola različitih veličina i u cijelosti je prekrivena aluminijskom čipka-zavjesom, koja predstavlja djelomičnu optičku izolaciju od vanjskog prostora, a izrađena je u ljevaonici u Krapini. U najposjećenijoj knjižnici na čitavom Kosovu danas je pohranjeno oko dva milijuna svezaka, a ovo je njezina priča!

Povijest knjižnica u toj djelomično priznatoj državi u jugoistočnoj Europi datira iz 14. i 15. stoljeća, a zbirke kršćanskih i muslimanskih vjerskih zajednica smatraju se najstarijim arhivskim knjižnicama na Kosovu. Sadašnja zgrada Nacionalne knjižnice Kosova ”Pjetër Bogdani”, djelo Hrvata Mutnjakovića, svečano je otvorena 25. studenoga 1982., a glavni cilj bio joj je arhiviranje nacionalnih novina te prikupljanje, čuvanje i promoviranje intelektualne baštine Kosova.

Zbirke rijetkih starih knjiga, novina i časopisa, albanski rukopisi s latinskom, grčkom i arapskom grafikom, karte i drugi vrijedni dokumenti dragocjeno su blago kulturne baštine koje je pohranjeno u ovoj ustanovi. Najstarija knjiga pronađena u Nacionalnoj knjižnici Kosova je ”Historia de vita et gestis Scanderbegi Epirotarum principis” autora Marina Barletija. Prvi put objavljena je davne 1508., a napisana je na latinskom jeziku.

No sve to pada u drugi plan jer ono o čemu se i dalje najviše priča jest nesvakidašnji eksterijer same zgrade. Prema jednoj teoriji, hrvatski arhitekt inspiraciju za projektiranje ove knjižnice pronašao je u prirodi, točnije pčelarstvu, koje se od pamtivijeka smatra neizostavnim dijelom kosovske kulture. Navodno je htio da zgrada izgledom podsjeća na pčelinje saće, tj. da znanje njom teče poput meda.

Postoji i druga verzija, prema kojoj je spomenuta zgrada u srcu Prištine bila nadahnuta hamamom u Prizrenu. Treći pak tvrde da su bizarne kupole na knjižnici zapravo arhitektonska kopija tradicionalne albanske kape, koju na Kosovu zovu qeleshe, plis ili qylat. To bijelo pokrivalo za glavu, izrađeno od filca, simbol je albanskog identiteta, a njegova sličnost s izgledom zgrade Nacionalne knjižnice Kosova ”Pjetër Bogdani” izazvala je burne reakcije i val negodovanja među mnogim srpskim političarima.

Nažalost, politička previranja krajem prošlog stoljeća uvelike su utjecala na sudbinu ove kulturne institucije. Kad je 1989. ukinut status Kosova kao ograničene autonomije u sastavu Republike Srbije, albanski studenti više nisu mogli pohađati sveučilišne tečajeve na materinskom jeziku, a u razdoblju od 1998. do 1999. mnoge zbirke u javnim i privatnim knjižnicama diljem Kosova spaljene su i uništene. A tijekom NATO-ove misije na Kosovu u lipnju 1999., otkriveno je da je Jugoslavenska narodna vojska (JNA) zgradu Nacionalne knjižnice koristila kao svoj zapovjedno-kontrolni centar. Velik dio književne građe pritom je ukraden, a namještaj razbijen.

Neke nacionalne i međunarodne organizacije čak su izvijestile da je oko 100.000 knjiga na albanskom jeziku tad bilo poslano u tvornicu papira u grad Lipljan, južno od Prištine, gdje su trebale biti prerađene. Među njima su bile i dragocjene povijesne zbirke nacionalne baštine. Nakon rata na Kosovu, zgrada knjižnice rekonstruirana je uz pomoć posebne skupine stručnjaka UNESCO-a, Vijeća Europe i Međunarodne federacije knjižničarskih društava i ustanova (IFLA).