Najizoliranija kuća na svijetu nalazi se u kamenu na visini od 2760 metara: nikome nije jasno kako je izgrađena zbog nepristupačnog terena

U trenucima kad pritisnu stres i svakodnevne obveze, mnogi pomisle kako bi bilo lijepo odseliti na neko mirno mjesto, daleko od buke, ljudi i asfalta. Mnogi to zaista i naprave: kuće u šumama i na planinama nisu rijetkost i savršene su za život na osami. No, jedna kuća ipak je na većoj osami od ostalih. Buffa di Perrero smatra se najizoliranijom kućom na svijetu. Nalazi se na visini od 2760 metara, uklesana je u kamenu stijenu, a iz nje se izlazi samo na strmu i opasnu liticu.

Neobični bivak nalazi se u Italiji, na planini Cristallo, iznad poznate skijaške destinacije Cortine d’Ampezzo. Izgrađen je prije više od stotinu godina, u vrijeme Prvog svjetskog rata, a nazvan je po alpskom pukovniku Carlu Buffa di Perreru, koji je u tom ratu poginuo. Ima zidove od opeke, kosi krov, četiri prozora, stol i stolice. S obzirom na opremu, desetljećima je misterij kako su građevinski materijali i oprema u to vrijeme doneseni na ovaj teški teren.

Smatra se da su ga izgradili talijanski vojnici, kako bi imali sklonište za vrijeme borbi protiv Austro-ugarske na teškom planinskom terenu. Koristili su Buffa di Perrero za odmor, ali i skladištenje stvari. Smatra se da je jedini mogući pristup u vrijeme gradnje bio putem ljestvi od užadi ili opasna staza uz stijene. Danas je u stijeni uređen osiguran klinčani put, via feratta, koja je označena kao “vrlo teška”, a tog modernog osiguranog puta u vrijeme gradnje sigurno nije bilo.

Nakon što je desetljećima bio samo atrakcija za avanturiste koji su bili dovoljno vješti da mu se približe, ovaj je bivak 2022. napokon obnovljen i danas služi kao planinarsko sklonište. Uređenje je bilo ogroman pothvat. U njemu su sudjelovali vojnici, alpinisti, stručnjaci za izolaciju i tesari, koji su izvodili teške radove na visini od gotovo 3000 metara. Do bivka se može doći via feratta stazom Ivano Dibona, izgrađenom između 1969. i 1970. u spomen na planinara koji je u dobi od samo 23 godine poginuo penjući se na moćnu planinu.

Teška dostupnost obilježila je projekt obnove. Materijal se dovozio helikopterima, kojima su prevoženi i radnici, a vješti alpinisti pristupali su mu kroz planinu. Radovi su trajali dva tjedna, a rezultat je jedinstveno planinsko sklonište s nevjerojatnim pogledom na čarobne talijanske Dolomite.