Ovaj film nećete pronaći na naslovnici Netflixa: slučajno sam ga iskopala i baš me zabavio. Inspiriran je istinitim događajem

Serije su bez sumnje najpopularniji sadržaj na svim streaming platformama. Toliko su gledanije od filmova da sam nekidan popis top 10 najgledanijih filmova na naslovnici Netflixa tražila pet minuta. Bio je na dnu, ispod preporuka „zato što ste gledali…“, „ovo će vas nasmijati…“, „hitovi koje ste možda propustili…“. Provjerite sami: top 10 filmova zaista više nije nigdje pri vrhu izbornika, i to meni koja filmove gledam.

Gledam ih kad nemam živaca za priču koja ostaje nedovršena, kad želim pogledati jednu radnju koja ima glavu i rep i kad ne želim da mi nešto što sam odabrala oduzme tjedne i tjedne života. Zato potraga za dobrim filmom na Netflixu uključuje „kopanje“, a nedavno sam tako „iskopala“ film The Climb (Uspon) koji mi se svidio i koji me baš zabavio na 105 minuta, taman prije spavanja.

The Climb je francuski film iz 2017. godine (u originalu L’Ascension) i neka vas ne pokoleba naslov: čak i ako niste planinar i plaši vas već i sam spomen nekakvog penjanja, film će vam biti zabavan. U središtu priče je Francuz senegalskog podrijetla koji se bez ikakve pripreme popeo na najviši vrh svijeta, Mount Everest. Koliko god radnja zvučala blesavo, zanimljivo je da je inspirirana stvarnim događajem iz 2008. kad je isto zaista pošlo za rukom Nadiru Dendouneu, Francuzu alžirskog podrijetla.

Samy je mladić iz siromašnog francuskog departmana Seine-Saint-Denis koji još nije siguran što bi sa svojim životom, ali zna s kim ga želi provesti. Zaljubljen je u Nadiju, djevojku koju poznaje još iz školskih dana, ali koja ga ne shvaća previše ozbiljno. Kako bi joj dokazao koliko mu je stao izgovara rečenicu: „Ja bih se za tebe popeo i na Mount Everest.“ Ona se smije, i dalje ga ne shvaća ozbiljno, ali svojom ga reakcijom potakne da se zaista primi tog obećanja. I tako Samy, koji nije ni planinar ni alpinist, zaista krene osvojiti najviši vrh svijeta.

To je zaplet koji otkrivamo u prvim minutama filma, nakon kojih kreće ta njegova avantura koja je na trenutke smiješna, na trenutke blesava, a na trenutke potpuno neuvjerljiva. Troškovi takve ekspedicije su, naravno, ogromni pa Samy pronalazi sponzora u lokalnom radiju za koji se mora javljati s Himalaje. Organizatorima laže o svom ranijem iskustvu kako bi ga primili i na kraju zaista kreće uvjeren da će se (valjda) nekako snaći.

Susret s planinom brzo razotkriva razliku između romantične zamisli i stvarnosti. Samy planinarsku i alpinističku opremu doslovno vidi prvi put u životu, teško podnosi napor, hladnoću i sve rjeđi zrak na visini, a tu su i strogi vodič te nepalski suputnik s kojim razvija posebno prijateljstvo. Dok Samy pokušava uhvatiti korak s ekspedicijom, njegov pothvat preko lokalne radiopostaje počinje pratiti cijeli kvart.

Iza filmske priče stoji francusko-alžirski novinar i putnik Nadir Dendoune. Na vrh Everesta popeo se 25. svibnja 2008., bez prethodnog alpinističkog iskustva. Svoj je pothvat opisao u autobiografskoj knjizi Un tocard sur le toit du monde, objavljenoj 2010., čiji bi se naslov slobodno mogao prevesti kao „Jedan luzer na krovu svijeta”.

Ideja se rodila godinama ranije, tijekom njegova putovanja biciklom oko svijeta. U Nepalu je upoznao organizatora ekspedicija koji mu je predložio da se za Everest pripremi usponima na Mont Blanc i Kilimandžaro, no Dendoune to nije učinio. Nedostatak alpinističkog iskustva pritom ne znači da je bio bez kondicije: iza sebe je imao zahtjevna biciklistička putovanja, za razliku od filmskom Samyja.

Naravno, i sama motivacija za uspon u filmu je izmišljena. Dendoune nije krenuo osvojiti djevojku. Ljubavni zaplet uveden je uz njegovu podršku: želio je da film prikaže i nježniju, svakodnevnu stranu života u predgrađima. Prije snimanja filma inzistirao je i na tome da glavni junak ne bude karikatura te da se oda priznanje Šerpama, čiju je ulogu posebno isticao. Na planinu je krenuo jer je želio je pomaknuti vlastite granice i suprotstaviti se očekivanjima o tome što može postići čovjek njegova podrijetla i društvenog položaja. Na vrhu je razvio srce s brojem 93, oznakom francuskog departmana Seine-Saint-Denis iz kojeg dolazi.

Od ovog filma nemojte očekivati neko ludo remek djelo. Na IMDB-u mu je ocjena tek 6,9. Neki dijelovi priče djeluju nemoguće, primjerice to da je moguće u jednoj noći svladati ledno penjanje s cepinom na okomitoj stijeni. Ali ako volite kadrove prirode i priče od kojih se osjećate dobro, mogao bi vas zabaviti. Traje sat i 45 minuta: čak i ako fulate, neće vam potrošiti puno vremena.