Jeste li ikad čuli za hrvatski bermudski trokut? Na jednom dijelu Jadrana kompasi polude i nestaju ribari, avioni i brodice

Za zemljopisni-sociološki pojam Bermudski trokut malo tko nije čuo. Čak i ako ga ne mogu precizno smjestiti na karti, mnogima te dvije riječi izazivaju strah, nelagodu, ali i neodoljivu znatiželju. Ovaj dio Atlantskog oceana navodno od 15. stoljeća „guta“ brodove, zrakoplove i njihove putnike, a često bez suvislog objašnjenja i traga. No jeste li znali da i Hrvatska ima svoj „bermudski trokut“? On se nalazi između otoka Jabuka, Brusnik i Svetac, na području na kojem, prema nekim svjedočanstvima, kompas jednostavno poludi, instrumenti se umire i postanu beskorisni…

Kao da se neka neobjašnjiva sila spušta s neba na pučinu između otoka Jabuke, Brusnika i dijela komiške vale. Tako svoje iskustvo prepričavaju brojni ribari koji su prošli kroz čuveni viški vulkanski trokut. Ovo područje često se naziva jadranskim Bermudskim trokutom jer ribarske priče iz bliže i daljnje prošlosti upozoravaju na čudne pomorske nesreće, nerazjašnjene nestanke pomoraca te misteriozna potonuća brodova.

Ipak, kao i mnogi svjetski misteriji, možda i u ovome možemo pronaći racionalno objašnjenje poput onog da se ovdje nalaze magnetske stijene koje bi mogle utjecati na rad mehaničkih i ostalih naprava na brodovima. No, što ako kompasi ovdje luduju jer se događaju neke stvari izvan naše kontrole te ovo nisu samo ribarske priče?

Otoci Svetac, Brusnik i Jabuka spadaju u sam vrh nautičkih pustolovina, a zajedno čine tzv. viški vulkanski trokut. Ako tome dodamo i misterioznu reputaciju tog područja, znamo da govorimo o izuzetno primamljivoj destinaciji za brojne istraživače. Priču o ovom pomorskom raju započinjemo s mističnom Jabukom koja nekima liči na peraju morskog psa, a drugima pak na slomljeni zub.

Jabuka je usamljena dama koja je od 14. stoljeća, kada je prvi put upisana na pomorske karte, privlačila pažnju moreplovaca. Dopušta da ju gledate samo iz daljine, budući da nema niti jednu uvalu. Njezin susjed Brusnik je star oko 150 milijuna godina, a nastao je od lave u kojoj se nalazi magnetit. Zbog toga će mnoge igle kompasa skrenuti s puta i pameti, ali znamo da mnoge niti to objašnjenje neće zadovoljiti.

Treći akter misterioznih priča o viškom trokutu je otok Svetac ili Sveti Andrija kojeg su ljudi naselili još u prapovijesti. Iliri i njihova kraljica Teuta, Grci i Rimljani tu su imali svoje postaje zbog čega danas nautičari željni adrenalina i tajnovite prošlosti mogu uživati u obilasku Teutine kule. Ovdje je, prema legendi, moćna ilirska kraljica živjela u obilju gusarskog plijena. Okruženi divljom prirodom i još većim brojem intrigantnih priča, otoci Jabuka, Svetac i Brusnik zaista izgledaju kao mjesta iz avanturističkih filmova koji koketiraju s nadnaravnim.

Tajnovita prošlost viškog vulkanskog trokuta započinje još u 18. stoljeću kada je talijanski putopisac Alberto Fortis pisao o tome kako plovidba ovim krajem može biti opasna, budući da kompasi ne pokazuju pravi smjer. Neobičan slijed događaja nastavila je talijanska podmornica iz Prvog svjetskog rata koja je iz nepoznatih razloga potonula u blizini Palagruže. U suradnji s talijanskim vlastima, tek je 70-ih godina prošlog stoljeća izvučena na površinu, a svjedoci tvrde da su kosturi mornara bili neobjašnjivo dobro očuvani čak 50 godina nakon potapanja.

Čak je prije tridesetak godina legendarni istraživač podmorja Jacques Cousteau pokušao započeti ispitivanje viškog akvatorija i područja oko trokuta. Nagađa se da je želio razjasniti njegova magnetna zračenja, ali nije uspio u svome naumu jer mu je Jugoslavenska ratna mornarica zabranila istraživanje.

Tko najbolje poznaje more i njegove tajne nego ribari koji svakodnevno klize plavom površinom Jadrana. Tako stariji stanovnici iz Komiže koje pamćenje još uvijek jako dobro služi prepričavaju razne nezgode sa svojih plovidbi. Često objašnjavaju događaje iz vremena Austrougarske kada su ribari plovili put Jabuke, a neki od njih su nestali i nikada ih nisu našli iako tih dana nije bilo znakova nevere.