Koje je najtoplije mjesto u Hrvatskoj? Jedan od naših najizoliranijih otoka nazivali su vražjim i prokletim

Šijobod, Fumor, Trepina? Ako nikada niste čuli za ova imena, ne krivimo vas… Naime, upravo su to najistočnija, najzapadnija i najsjevernija točka, odnosno rtovi jednog posebnog otoka koji se smjestio daleko na pučini hrvatske strane Jadrana. To je otok Svetac, okružuje ga nerijetko opasno i bijesno more, a čak je kroz vrijeme dobio i nadimak Vražji otok… Udaljeno je to morsko čudo, posebno po mnogočemu, a u nastavku ćemo istražiti dio tih posebitosti. Vodimo vas na jedan od najizoliranijih hrvatskih otoka!

Pučinski je to otok – od najbližeg kopna dijeli ga 30 nautičkih milja, a pripada viškom arhipelagu. Nalazi se zapadno od otoka Visa te je kojih 2,5 kilometara udaljen od Brusnika. Poznat je po još nekoliko imena. Otok Svetac, dijeli ime i sa Svetim Andrijom, otokom u blizini Dubrovnika. Talijani su ga nazivali Sant’Andrea – iz čega je izvedeno ime Štondrija. Neki ga zovu i Sućadrijevac.

Obale su mu nepristupačne – visoke i strme. Otok ljudima dopušta da mu pristupe samo na jednom mjestu, u uvali Slatini na jugoistočnom dijelu otoka. Upravo tamo se nalazi i nekoliko kuća. Visok je – najviši vrh zove se Kosa i broji 316 metara. Sjeverozapadni dio njegove obale krase strmi kameni zidovi, dok podmorjem vladaju jake morske struje. „Ovamo, po izbor luđaci i sanjari“, napisao je svojedobno Tin Ujević o njemu, kada ga je posjetio, prenosi Yachts Croatia.

Otok Svetac mogli bismo ganazvati najtoplijim mjestom u Hrvatskoj. Naime, to je jedino mjesto u našoj zemlji na kojem nikada nema mraza, a najniža temperatura ikada izmjerena na njemu bila je nula stupnjeva Celzijevih. Visok mu je i godišnji temperaturni prosjek, kao primjerice Malta – 17,4 stupnjeva Celzijevih.

Ljudi su ga naselili još davno, u njegovu su podmorju pronađena antička sidra, a njegov brdski greben krase ostaci bizantske utvrde Krajicin. Brojni su i rimski nalazi. U 15. i 16. stoljeću na njemu su boravili benediktinci, a nakon toga je u vlasništvu obitelji Zanki, talijanske obitelji koja je na Svetac doselila polovicom 18. stoljeća s poluotoka Gargano. Prvi njegovi stanovnici iz te obitelji bili su sakupljači smole. Nazivaju ga ponekad i otok Zankijevih.

Na Svecu raste rogač, dom je endemskoj vrsti sokola, Eleonorinu sokolu, a nastanjuje ga i najveća europska sova. Nekada je bio dom i sredozemnoj medvjedici. A u njegovim je vodama bilo i mnogo jastoga. No, nije to baš najgostoljubljiviji dom na svijetu. Na njemu nema pitke vode, vjetrovi oko otoka su jaki, a posebno je snažno jugo koje je oduzimalo i živote. Ima i morskih pijavica. Ljudi koji su ga nastanjivali nazivani su Svecorima, a njima bi jedina veza sa svijetom bila upravo ribari, koje je tamo ponekad zatočilo loše vrijeme. Posljednja stalna stanovnica otoka preminula je u siječnju 2000. godine i danas Svetac nema stalnih stanovnika.

Njegove borove šume bile su svojedobno devastirane radi crpljenja smole koja je bila ključna u brodogradnji, za premazivanje brodova, a tamo je i crkva imala svoja stada ovaca. Kao pastiri su većinom radile osobe problematične prošlosti, koji su navodno ubili i engleske brodolomce pa su Englezi dugo vremena otok nazivali Vražji otok, prenosi primjerice stranica Geoparka Viški Arhipelag. Unatoč imenu, otok Svetac slovio je kao proklet. Brodolomci su se domogli otoka, noseći sa sobom nešto zlata, jedino što su mogli spasiti. Ovi pastiri su ih primili i nahranili, a zatim ubili na snu i spalili. No, jedan je pobjegao i uspio se spasiti.