Skrivena ljepota Like
Kako su jeleni lopatari stigli na Badiju? Slikoviti otočić u blizini Korčule savršeno je mjesto ako želite upoznati ove preslatke životinje
Malo je mjesta na svijetu na kojima gost-turist ima takav odbor za dobrodošlicu kao što je to na otočiću Badija u korčulanskom zaljevu. Čim stupite nogom s broda na otok, okružit će vas jeleni lopatari! Pitomi, umiljati, znatiželjni i (samo naizgled) gladni muvaju se oko posjetitelja i nadaju se kakvoj mrkvi ili jabuci.
KAKO SU JELENI STIGLI NA BADIJU
Kako piše na službenoj stranici otoka, ove preslatke životinje stigle su na Badiju davne 1958. godine kada je uprava Nacionalnog parka Brijuni donijela dva para jelena lopatara. Tijekom godina jeleni su se udomaćili i naviknuli na prisutnost ljudi pa se često može vidjeti kako ih turisti, a posebno djeca hrane iz ruku.
Okružen jelenima koji mu jedu iz ruke, na Badiji se čovjek zaista osjeća kao u nekoj bajci. Malo ih je teže dirati i pomaziti, ali ako im pružite zalogaj bez problema će vam se približiti i uzeti hranu direktno iz ruke. Bit ćete im zanimljivi samo dok ne dođe novi brod ili neki novi gost s poslasticom u ruci, kad će pohitati te nove goste uvjeriti da su baš ogladnjeli…
Koliko ih je danas tamo ne piše ni na službenim stranicama otoka, niti onima turističke zajednice Korčule, no pretpostavlja se da ih je desetak, različite dobi i veličine.
BADIJA JE NAJVEĆI OTOČIĆ U HRVATSKOJ
Badija je najveći od 19 otoka, otočića i hridi u okolici Korčule i formalno je najveći otočić u Hrvatskoj. Naime, za status otoka nedostaje mu samo 0,03 četvorna kilometra. Da bi bio otok, a ne otočić treba mu površina od 1 četvornog kilometra, a njegova iznosi 0,97.
Otok je dobio ime po samostanu (lat. abbatia) koji je izgrađen u 15. stoljeću, a i danas dominira vizurom Badije. Petsto godina star samostan od pedesetih je godina prošlog stoljeća bio preuređen u odmaralište. 2003. se vraća u posjed Franjevaca i danas je obnovljen i impozantan, a obići ga se može samo uz prethodnu najavu.
S obzirom na skromnu površinu i najveću nadmorsku visinu od 74 metara, otok je jednostavno obići pješke. Cijeli je prekriven makijom i borovom šumom, s nizom lijepih plaža uz kružnu šetnicu dugu četiri kilometra. Isplati se potegnuti i do unutrašnjosti otoka, gdje se nalaze ostaci obitavališta pustinjaka San Diega Ivanovića, koji je ovdje boravio u 14 stoljeću. Danas se na tom mjestu mogu vidjeti ostaci molitvenog i stambenog prostora, mali ograđeni prostori za obradu zemlje i mjesto na kojem je skupljana kišnica. Na najvišem vrhu nalazi se crkvica Svete Katarine.
