U našem susjedstvu nalazi se jedna od posljednjih europskih prašuma. Izgleda kao da čovjek kroz nju nikada nije prošao

Koliko vremena u životu provedemo, odnosno bacimo, pokušavajući kontrolirati sve oko sebe. Smjestiti sve na svoje mjesto, u svoje vrijeme, onako kako mi mislimo da je ispravno, vjerujući da će tako život možda biti bolji ili lakši. I onda jednog besposlenog vikenda zalutate u šumu. Nema pravilnih staza, posađenih redova stabala ni apsolutno nikakve kontrole na kakvu smo navikli u svakodnevnom životu. Sve je gušće, nepredvidljivije i veće od nas, a opet sve postoji s takvom lakoćom već stotinama godina i ostat će iza nas još tko zna koliko stoljeća. Takva jedna divlja sila prirode smjestila se u susjednoj Crnoj Gori.

Vjerovali ili ne, ovo je jedno od onih mjesta u Europi na kojima priroda još uvijek izgleda kao da čovjek kroz nju nikada nije prošao. Između rijeka Tare i Lima, skriven među planinskim masivima Bjelasice, smjestio se Nacionalni park Biogradska gora. Ovo je ujedno i jedno od posljednjih preostalih prašumskih područja u Europi, prostor u kojem stabla stara više od pet stoljeća i dalje rastu netaknuta.

Vrlo malo poznata, ali nevjerojatno prekrasna, Biogradska gora proglašena je nacionalnim parkom 1952. godine, no njezina zaštita počinje još 1878., kada je kralj Nikola Petrović ovo područje proglasio kraljevskim rezervatom. Danas park obuhvaća oko 54 četvorna kilometra i smatra se jednim od najvažnijih prirodnih područja Balkana.

Ipak, ono što Biogradsku goru čini posebnom teško je objasniti samo brojkama. Ovdje se priroda stoljećima razvijala gotovo bez ljudskog utjecaja. Upravo zato u Biogradskoj gori šuma izgleda drukčije nego u većini europskih nacionalnih parkova.

Krošnje stoljetnih bukvi, jela i javora izrazito su guste, a stabla rastu vrlo blizu jedna drugima te se međusobno bore za svjetlost, stvarajući gotovo neprekinut zeleni svod iznad staza. Velika količina vlage i oborina, zajedno s debelim slojevima lišća, mahovine i raspadajućeg drva, stvara karakterističan miris mokre zemlje po kojem su poznate stare šume. I zvuk je ovdje drukčiji. Mekano šumsko tlo, prekriveno lišćem, mahovinom i korijenjem, prigušuje korake pa cijeli prostor djeluje neobično tih, čak i kada je pun života.

Za razliku od dramatičnih kamenih pejzaža po kojima je Crna Gora poznata, Biogradska gora djeluje gotovo nestvarno mirno. Guste šume i ledenjačka jezera stvaraju krajolik koji više podsjeća na sjever Europe nego na Mediteran. Upravo zbog specifične mikroklime ovdje se razvio iznimno bogat ekosustav pa u parku raste čak 86 vrsta drveća i grmlja te više od 220 biljnih vrsta.

Središnje mjesto parka zauzima Biogradsko jezero, jedno od najljepših ledenjačkih jezera u Crnoj Gori. Smješteno na oko 1090 metara nadmorske visine, okruženo je gustom šumom i planinskim vrhovima koji se tijekom mirnih dana reflektiraju na površini vode. Oko jezera vodi kružna staza duga oko 3,5 kilometra, idealna za laganu šetnju i prvi susret s prašumom.

Najljepši prizori ovdje događaju se rano ujutro, kada se magla polako podiže iznad vode, a jezero izgleda poput zrcala u kojem se reflektiraju šuma i oblaci. Međutim, pravi karakter ovog parka otkriva se tek kada se krene dublje u planinu. Brojne planinarske staze vode prema vidikovcima, planinskim jezerima i vrhovima višim od 2000 metara. Među najpopularnijim rutama ističe se uspon prema Bendovcu, s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na Biogradsko jezero i šumski rezervat.

Putem se prolazi kroz stare katune, tradicionalna pastirska naselja karakteristična za područje Bjelasice. Upravo su ti katuni možda i posljednji podsjetnik na način života koji na Balkanu polako nestaje. Tijekom ljeta ondje još uvijek borave stočari koji gostima nude domaći sir, kiselo mlijeko i jednostavna planinska jela pripremljena od lokalnih namirnica.

Najbolje vrijeme za posjet je od kasnog proljeća do rane jeseni. Ljeti su temperature osjetno niže nego na crnogorskoj obali, dok jesen šumu pretvara u šarenu paletu boja. Ako putujete iz Hrvatske, najpraktičnija opcija za dolazak u Nacionalni park Biogradska gora jest automobil.

Park se nalazi u blizini Kolašina, grada udaljenog oko pola sata vožnje od ulaza u park. Iz Dubrovnika do Kolašina potrebno je oko pet do šest sati vožnje, ovisno o gužvama na granici, dok se iz Zagreba putuje oko devet sati. Druga mogućnost je dolazak avionom do Podgorice, nakon čega slijedi nastavak puta prema sjeveru Crne Gore. Upravo taj dio vožnje mnogi izdvajaju kao posebno dojmljiv jer se krajolik postupno mijenja, od kamenitog juga prema gustim šumama, planinama i dubokim kanjonima Bjelasice.