Na kojem je hrvatskom otoku navodno izmišljena minica? Njegova je šarena narodna nošnja jedina u Europi sa suknjom iznad koljena

Kamizot, zabajka, tarvijerslica, kalcete.. Prepoznajete li ove riječi? Ako da, to znači da vjerojatno znate odgovor i na naše iduće pitanje – koji je hrvatski otok mjesto na kojem je ‘izmišljena’ mini suknja? Riječ je, naravno, o Susku, a spomenuta ‘minica’ dio je jedne od najsimpatičnijih nošnji na svijetu, jedinoj narodnoj nošnji u Europi u kojoj je suknja duljine iznad koljena. Narodna nošnja na otoku Susak svakako je jedna od najživopisnijih na cijelom kontinentu! U ovom vas članku vodimo u šareni svijet susačke nošnje te, kako kažu na Susku, inače jedinom pješčanom otoku na Mediteranu, prve minice u Europi!

Što se tiče pojave mini suknje, ona je u žensku modu općenito ušla negdje 60-godina 20. stoljeća. No, na Susku, najzapadnijem otoku među onima koji krase Kvarnerski zaljev, tamošnja je mini suknja, odnosno kamizot, mnogo stariji odjevni predmet te dio tamošnje tradicionalne nošnje. Sama nošnja je – kao cjelina – doista posebna odjevna kombinacija, i mimo kamizota.

Pojednostavljeno, mogli bismo reći kako se razlikuju dvije ‘izvedbe’ tamošnje nošnje, a koje su bile vezane i uz životnu dob i bračni status, ali i namjenu. Općenito je pravilo bilo da su svadbene nošnje, tzv. nošnja po losinsku, bile vrlo živopisne, da su prštale od boja i ukrasa. Danas je prepoznatljiva nošnja s otoka Susak upravo ta varijanta. No, postoji i ona skromnija, prilagođena svakodnevnom životu, tzv. nošnja na kaplice, manje slojevita te tamnijih boja. Također, ‘svjetlost’ nošnje vezala se i uz dob – starije su žene nosile tamnije nošnje.

Kada se detaljnije pogleda u sastavne dijelove te svečane, svadbene nošnje, može se zaključiti da je riječ o poprilično kompliciranoj odjevnoj kombinaciji. Najjednostavnije rečeno, nošnja se sastoji od tri glavna dijela – to je svilena bluza zabajka, zatim suknje zvane kamizot i male svilene ukrašene pregače koja se zove tarvijerslica. Na nogama se nose kalcete, odnosno čarape, i to duge i vunene te upečatljive ružičaste ili narančaste boje, a na nogama cipelice, odnosno postoli. Glava se ukrašavala ‘jirlandom’, odnosno svadbenom krunom, te i ‘vijelom’. I naravno, sve to doslovno pršti od perlica, ukrasa u različitim bojama, svilenih trakica i vezova…

Sama nošnja s otoka Susak bila je toliko raskošna, unatoč kratkoj suknji, da je za izradu svih njezinih dijelova ponekad trebalo i do 100 metara materijala. Posebna je priča i sam kamizot, koji je po složenosti svoje izvedbe, te također metara i metara utrošenog materijala, daleko odmakao od jednostavnosti standardne obične minice. Odlikuje ga velika slojevitost – ukupno pet ili šest suknji od kojih je najdonja najkraća, dok su sve ostale za centimetar dulje od te prve. Isto tako, suknja je i uškrobljena i glačana te time dodatno dobiva na volumenu, donosno širini. Rub svake suknje ukrašen je ručnom izrađenom čipkom koja se zove kamufi, a naziru se i rub nogavica gaća.

Naravno, posebna se priča veže i uz svaki drugi dio nošnje, pa tako i zabajku. “Zabajka je bluza dugih rukava, najčešće intenzivno ružičasta, izrađena od umjetne svile, a cijela je podstavljena platnom. Platnena se podloga naprijed iznad struka i na prsima kopča gumbima, služeći ujedno kao i steznik. Može biti i druge boje (bijele, plave…). Nosi se umetnuta u kamizot. Na ramenu su rukavi složeni u nekoliko polegnutih faldica koje su obilne na ramenima a prema zapešću se smanjuju i završavaju ukrasnom manžetom“, prenosi primjerice Selo.hr.

I taj gornji dio nošnje, dakle bluza odnosno ukrasi na njoj (primjerice, na prsluku), vrlo su živopisni i pršte od boja. Što se tiče obuće, na čarape od mekane vune, koje nisu posebno ukrašene, obuvaju se cipele. Za svečanost to su bile cipele s niskom petom, no u slučaju plesanja obuća se mijenjala – obuvale su se mekane platnene čarape.