U hrvatskoj tvornici čokolade više od polovice zaposlenih čine osobe s invaliditetom: prilika da rade mnogima je promijenila život

Nekad je i kockica čokolade dovoljna da nekome uljepša dan, izmami osmijeh na lice, popravi raspoloženje. Čokoladu nekako uvijek vežemo uz pozitivne osjećaje, privrženost, ljubav, pa i blagdane koji su pred nama. A kad je u tu jednu kockicu ili tablu čokolade utkana i plemenitost i otvorenost prema različitima, svaki zalogaj postaje još slađi. Upravo se takva čokolada proizvodi u Križevcima.

Tvornica čokolade Hedona pokrenuta je prije 13 godina kao društveno poduzeće za promicanje inkluzije osoba s invaliditetom, a danas je poznata diljem Hrvatske po fantastičnim čokoladama i svojoj filozofiji uključivosti. U samim počecima krenuli su iz prostorije od 60 kvadrata i svega šest zaposlenih, od kojih su četiri osobe bile s invaliditetom, a danas šire svoja postrojenja i poslovanje te imaju preko 50 zaposlenika, među kojima je 30 osoba s invaliditetom.

Hedonina priča započela je s idejom koja je bila puno veća od same proizvodnje čokolade, a cijeli projekt je pokrenut na inicijativu Udruge osoba s invaliditetom Križevci. Udruga je već tada prepoznavala problem nezaposlenosti osoba s invaliditetom, posebno mladih ljudi koji su, unatoč obrazovanju i želji za radom, vrlo teško dolazili do zaposlenja.

Godinama pred osnutak poduzeća provodio se projekt Chocolateria Cris, kroz koji su napravljene pripreme za pokretanje proizvodnje. “Ideja je bila stvoriti radna mjesta, a čokolada je bila dovoljno jednostavan proizvod oko kojeg se cijela priča počela razvijati”, ispričala nam je Alemka Lončar, direktorica ove čokolaterije.

A upravo su ljudi ti koji su u središtu Hedonine priče. Danas Hedona ima 51 zaposlenika, od čega je 30 osoba s invaliditetom. “Broj zaposlenih kontinuirano raste, ali ono što nam je važno jest da zapošljavanje osoba s invaliditetom nije izdvojena aktivnost, nego naša misija”, ispričala nam je Alemka, kazavši kako zaposlenici u Hedoni rade na različitim poslovima, od pripreme sirovina, proizvodnje čokolade i pralina, izrade slastica, dekoriranja i pakiranja proizvoda do skladištenja, logistike i drugih poslova potrebnih za funkcioniranje poduzeća.

Osobe s invaliditetom također su uključene u cijeli proizvodni proces. “Ne radi se o tome da ih zapošljavamo za pojedine jednostavne poslove, nego nastojimo svakome pronaći radno mjesto na kojem može razvijati svoje sposobnosti i dati svoj doprinos. Svatko je u stanju barem jednu fazu proizvodnog procesa naučiti raditi dobro”, kazala nam je Alemka.

Kao integrativna radionica, kaže nam Alemka, imaju i dodatnu odgovornost osiguravanja stručne podrške i prilagodbe radnih zadataka, jer im je jednako važno da ljudi mogu kvalitetno raditi, ali i da se na svom radnom mjestu osjećaju sigurno i prihvaćeno. Vjeruje da se kod velikog broja zaposlenika promijenilo puno toga otkako imaju posao jer, kaže, zaposlenje ne znači samo redovitu plaću, već i imati svoje obveze, odgovornost, radno vrijeme, kolege i osjećaj da ste nekome potrebni.

Kod nekih ljudi, kaže nam, posebno se vidi napredak u samostalnosti, komunikaciji i sigurnosti u vlastite sposobnosti. Pa su tako pojedini od njih koji su na početku bili nesigurni, s vremenom postajali samostalniji u obavljanju svojih zadataka, počeli preuzimati odgovornost te pomagati drugima.

“Meni su posebno dragi trenuci kada vidim da netko više ne pita može li nešto napraviti, nego jednostavno preuzme zadatak i odradi ga. To su možda male stvari, ali za pojedinca mogu značiti jako puno. Nikad ih ne čujem da se žale da im je teško. Na kraju uspješne sezone obično organiziramo domjenak kojem se svi jako vesele”, kaže nam Alemka.

Neki od zaposlenika Hedone u međuvremenu su, radom u ovom poduzeću, postali i kreditno sposobni, renovirali su si životni prostor, kupili vozilo ili nešto što im je bilo potrebno. “Ono što mogu reći jest da su upravo taj ljudski dio posla i dostojanstvo čovjeka razlozi zbog kojih Hedona ima smisla”, ispričala nam je Alemka, a mi smo porazgovarali i s njezinom dugogodišnjom radnicom Vesnom, kojoj je rad u Hedoni puno pomogao u životu.

Ondje je zaposlena već devet godina, a trenutačno radi na poslovima administratora nakon šest godina provedenih u proizvodnji. “Zbog moje zdravstvene situacije i preporuke liječnika premještena sam na fizički lakši posao. Ovdje mi se sviđa što imam svoje radne zadatke, kolege i odgovornost. Posao mi puno znači jer imam svoju plaću, svakodnevne obveze i osjećaj da svojim radom doprinosim umjesto da čekam pomoć od drugih. Kroz godine sam naučila puno novih stvari i postala samostalnija. Drago mi je što sam dio ovog tima, često se družimo i izvan posla.”, kazala nam je Vesna.

I premda u javnosti sve češće govorimo o inkluziji, jednakim mogućnostima i ravnopravnosti, praksa, barem što se tiče Hrvatske, još uvijek pokazuje da osobe s invaliditetom i dalje nailaze na brojne prepreke pri zapošljavanju. Alemka smatra da najveća prepreka često nije invaliditet, nego predrasuda o tome što osoba s invaliditetom može ili ne može raditi. Kaže kako poslodavci ponekad unaprijed zaključuju da će zapošljavanje takve osobe biti komplicirano, da će zahtijevati previše prilagodbi ili da osoba neće moći odgovoriti zahtjevima radnog mjesta.

No, priča nam da ipak postoje i stvarni izazovi te kako je prije svega potrebno dobro upoznati zaposlenika, njegove mogućnosti i ograničenja, prilagoditi radno mjesto i organizaciju posla te imati dovoljno strpljenja i stručne podrške.  “Mi smo tijekom godina naučili da ne treba unaprijed procjenjivati ljude prema njihovom invaliditetu, nego prema njihovim sposobnostima, interesima i mogućnosti da obavljaju određeni posao. Često nove zaposlenike rotiramo dok se negdje ne nađu.

Moja poruka poslodavcima bila bi jednostavna: nemojte unaprijed odlučiti da netko nešto ne može. Dajte osobi priliku, upoznajte je i procijenite što može raditi. Osobe s invaliditetom nisu primarno korisnici socijalnih prava, nego i potencijalni zaposlenici koji mogu biti kvalitetni i odgovorni radnici. Na kraju, svako poduzeće mora poslovati na tržištu i ostvarivati rezultate, a Hedona je dobar primjer da društvena odgovornost i poslovna održivost mogu ići zajedno”, kazala nam je.

Alemka nam je kroz priču priznala kako joj je u samim počecima bio izazov pokrenuti proizvodnju, pronaći tržište i dokazati da društveno poduzeće može poslovati jednako ozbiljno i konkurentno kao i svako drugo. Tada nisu imali velike početne kapacitete ni izgrađeno tržište, već su počeli s malim pogonom i svega nekoliko proizvoda.

“Mislim da tada nitko nije mogao sa sigurnošću znati dokle će nas taj put dovesti. Ali vjerovali smo u ideju i bili smo spremni raditi na njezinu ostvarivanju. Danas je najvažnije to što Hedona više nije samo projekt, nego poduzeće koje ima svoje kupce, zaposlenike, odgovornost prema tržištu i planove za daljnji razvoj”, kazala nam je Alemka.

A da je proizvodnja kvalitetne čokoladnih slastica puno više od topljenja i izlijevanja čokolade u kalupe, potvrdila nam je i Alemka. Kod njih u Hedoni sve počinje odabirom kvalitetnih sirovina i njihovom kontrolom, a zatim slijede priprema, topljenje i temperiranje čokolade. Temperiranje je posebno važan dio procesa jer upravo pravilnim postupkom dobivaju čokoladu koja ima lijep sjaj, odgovarajuću strukturu i dugi rok trajanja. Nakon toga slijedi oblikovanje, punjenje, dodavanje različitih posipa i ukrašavanje, ovisno o vrsti proizvoda.

Kod pralina je postupak još zahtjevniji jer je potrebno pripremiti punjenja, uskladiti okuse i teksture te paziti na svaki detalj. Velik dio posla i dalje se obavlja ručno, a završni izgled proizvoda zahtijeva preciznost i iskustvo.  “Kontrola kvalitete je iznimno važan dio procesa, potom slijede pakiranje i priprema za isporuku. Svaka faza ovisi o prethodnoj i zato je timski rad iznimno važan. Kvalitetan proizvod rezultat je rada cijelog tima, a ne samo osobe koja je izradila posljednji detalj”, kazala nam je Alemka.

Njihov je slogan „Jedina čokolada na svijetu za svih pet ljudskih osjetila”, a govori o tome da uživanje u čokoladi nije samo stvar okusa jer čokoladu prvo vidimo, doživimo njezin izgled i boje koje stvaraju određena očekivanja, a tek onda osjećamo miris, koji je, priča nam Alemka, vrlo važan dio doživljaja. Tek nakon toga na red dolazi okus.

“Kada je uzmemo u ruke, važni su tekstura i osjećaj pod prstima, a kod kvalitetne čokolade posebno je prepoznatljiv i zvuk njezina loma. Na kraju dolazi okus, odnosno kombinacija aroma koja ostaje u ustima. Htjeli smo da naši proizvodi budu doživljaj, a ne samo slatki proizvod. Zato veliku pažnju posvećujemo izgledu, kombinacijama boja, strukturi, mirisu i okusu. Važno nam je i kako je proizvod prezentiran, jer čokolada je često poklon, znak pažnje ili dio nekog posebnog trenutka.

I na kraju, svih pet osjetila sudjeluje u jednom jednostavnom, ali posebnom trenutku, kada zastanemo i uživamo u komadiću dobre čokolade”, kazala nam je. Tako su tijekom godina razvili različite vrste čokolada, pralina i personaliziranih slatkih poklona, a nove recepture nastajale su kombinacijom iskustva, praćenja tržišta, zahtjeva kupaca i njihovih vlastitih ideja. “Preko sedam godina, dok nije otišao u mirovinu ovog ljeta, imali smo zaposlenog iskusnog čokolatijera. Pomoću svog izuzetnog dara, osmišljavao je recepture koje su uvijek oduševljavale svačije nepce”, kazala nam je Alemka.

Zaposlenici Hedone su važan dio tog procesa. Njihovo iskustvo u svakodnevnom radu, zapažanja i prijedlozi mogu biti vrlo korisni. “Oni najbolje poznaju proizvode koje svakodnevno izrađuju, na taj način održava se standardna kvaliteta kroz sve ove godine”, kaže.  Danas više ne razmišljaju samo o klasičnim čokoladama i pralinama, već razvijaju i personalizirane proizvode, poklon-program, slastice i proizvode namijenjene profesionalnim korisnicima, a surađuju s hotelima, restoranima i kafićima.

A što se tiče potražnje, kaže nam Alemka kako ona ovisi i o sezoni, prigodama i vrsti kupaca. Tako su, primjerice, personalizirani pokloni i čokoladni program posebno zanimljivi poslovnim kupcima, dok je za profesionalne korisnike sve važnija ponuda kvalitetnih slastica koje im olakšavaju organizaciju poslovanja.

I tako je Hedona tijekom godina izrasla iz malog projekta u prepoznatljivo društveno poduzeće, a njihov je rad prepoznat i izvan Hrvatske, među ostalim i nagradom Razvojne banke Vijeća Europe za socijalnu koheziju 2020. godine. Stoga je njihov sljedeći cilj daljnji razvoj i povećanje konkurentnosti na tržištu. “Hedona je tijekom godina rasla i razvijala se, ali smatram da još uvijek imamo puno prostora za napredak”, kazala je Alemka.

Jedan od važnih koraka je i razvoj poslovanja u novom znatno većem proizvodnom i skladišnom prostoru u Cubincu, kojim će dobiti znatno veće mogućnosti za organizaciju proizvodnje, skladištenje, razvoj novih programa i povećanje kapaciteta. Uz to, teže dodatnom razvitku proizvodnje slastica i zamrznutog programa za hotele, restorane i druge profesionalne korisnike, a nedavno su proširili svoje mogućnosti razvoja i preuzimanjem brenda Ispeci Me.

No, uz poslovni rast, njihova misija i dalje ostaje povećanje broja zaposlenih osoba s invaliditetom jer to nije nešto što promatraju odvojeno od poslovanja. “Želimo rasti kako bismo mogli stvarati nova radna mjesta, ali pritom moramo osigurati da rast bude održiv i da kvaliteta naših proizvoda i uvjeti rada ostanu na visokoj razini”, ispričala nam je Alemka Lončar.