Jeste li znali da kečap u početku nije imao rajčicu? Nekad se čak prodavao kao lijek, a ime mu potječe iz Kine

Kečap je danas jedan od najpoznatijih umaka na svijetu. Nalazi se u gotovo svakoj kuhinji, poslužuje se uz pomfrit, burgere, pizzu i sendviče, a djeca ga često doživljavaju kao nezaobilazni dodatak svakom obroku. Iako ga najčešće povezujemo s rajčicom, crvenom bojom i američkom brzom hranom, povijest kečapa puno je složenija, starija i neobičnija nego što većina ljudi misli.

Prije nego što je postao slatko-kiseli umak od rajčice, kečap uopće nije sadržavao povrće. Njegovo ime potječe iz Kine, gdje se još prije više stoljeća koristio fermentirani umak od ribe, školjki ili soje, poznat pod nazivom „ke-tsiap“. Bio je slan, intenzivnog okusa i koristio se kao začin, slično današnjem ribljem umaku. Putujući trgovačkim rutama, recept se postupno širio jugoistočnom Azijom, a zatim je u 17. i 18. stoljeću stigao i u Europu.

Europljani su ideju kečapa prilagodili vlastitim navikama i dostupnim namirnicama. Tako su se pojavile verzije s gljivama, orasima, inćunima i raznim začinima. Ovi rani kečapi bili su tamni, vrlo aromatični i često su se koristili kao dodatak mesu ili umacima, a ne kao samostalan preljev. Rajčica u tom razdoblju još nije bila široko prihvaćena u europskoj kuhinji jer se smatrala sumnjivom, pa čak i otrovnom.

Prava prekretnica dogodila se u 19. stoljeću u Sjedinjenim Američkim Državama, kada se rajčica konačno počela koristiti u većim količinama. Prvi zabilježeni recept za kečap od rajčice pojavio se početkom 1800-ih, a ubrzo je postao popularan zbog svoje dostupnosti, blagog okusa i dužeg roka trajanja. Dodavanjem octa i šećera dobiven je stabilan umak koji se mogao čuvati i transportirati, što je otvorilo vrata masovnoj proizvodnji.

Zanimljivo je da se kečap u jednom trenutku nije smatrao samo hranom, već i lijekom. U 19. stoljeću neki američki liječnici tvrdili su da kečap od rajčice pomaže probavi, ublažava želučane tegobe pa čak i liječi proljev. Postojao je i kečap u obliku tableta, koji se prodavao u ljekarnama kao zdravstveni pripravak. Iako su takve tvrdnje kasnije pale u zaborav, ostale su kao fascinantan podsjetnik na neobičnu reputaciju ovog umaka.

Danas je kečap globalni fenomen. Svaka zemlja ima svoju verziju, negdje je slađi, negdje kiseliji ili začinjeniji, ali osnovna ideja ostaje ista. Od fermentiranog ribljeg umaka iz Kine do simbola moderne prehrane, kečap je prošao dug i neočekivan put. Upravo ta povijest, puna zaokreta i prilagodbi, čini ga jednim od najzanimljivijih i najpoznatijih umaka na svijetu.