Zagreb je dobio pravi ukrajinski restoran u kojem smo probali božanstveni boršč i varenike! Vodi ga Maryna iz Harkiva koja je morala napustiti dom zbog rata

Volim kuhati i vidjeti kako gosti uživaju u mojim jelima. To me motivira i daje mi snagu, kaže Maryna Lysenko, čiji nas je ukrajinski restoran Dubrava osvojio uređenjem i hranom

Foto: Krešimir Čižmek

Istinski ljubitelji dobre hrane, oni koji vole upoznavati nove okuse i istraživati internacionalnu kuhinju, odnedavno su došli na svoje. Jer u Zagrebu se, na adresi Ulica Josipa Stadlera 75, otvorio odličan ukrajinski restoran Dubrava, koji vodi 41-godišnja Maryna Lysenko. U Hrvatskoj živi već četiri godine, a u našu prijestolnicu prije četiri mjeseca doselila se iz Splita, gdje se također bavila ugostiteljstvom. Njezin restoran nalazi se u Dubravi, a za uređenje čitavog interijera pobrinula se ona sama. Svaki centimetar vrlo prostranog, ugodnog i nadasve toplog prostora koji odiše kućnom atmosferom ispunila je šarmantnim ukrajinskim detaljima, koje je donijela iz svoje ratom pogođene domovine.

UVIJEK MORA BITI U POKRETU: "NISAM TIP OSOBE KOJA SAMO SJEDI I BESPOSLIČARI"

”Ne bojim se rada, a nadam se da ću u Zagrebu napokon imati drugu priliku za uspjeh i bolju te sigurniju budućnost. U Hrvatsku sam došla nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu. Inače sam iz Harkiva, grada na sjeveroistoku zemlje, gdje je situacija zbilja strašna. Rakete i bombe ondje su svakodnevica, nema struje, nema grijanja, a temperature se nerijetko spuštaju i do minus 15 stupnjeva Celzijevih”, priča nam naša sugovornica na odličnom hrvatskom jeziku.

Suprug joj je i dalje u Ukrajini, dok su ona i 13-godišnji sin utočište potražili u Hrvatskoj. Do izbijanja rata nikad nije bila u Lijepoj našoj, a u Split je došla na nagovor prijateljice. I ondje je neko vrijeme imala restoran, a otvorila je i salon ljepote, koji i dalje radi. ”Nisam tip osobe koja može samo sjediti i besposličariti”, kaže Maryna, koja je u rodnom Harkivu bila zaposlena u sektoru zaštite na radu.

SVE NAMIRNICE IZ UKRAJINE KOJIH KOD NAS NEMA NABAVLJAJU SE IZ NJEMAČKE

No ovdje je morala ponovno proći kroz sve kvalifikacije, učiti zakone, svladati ”more” papirologije i boriti se s birokracijom, na što je izgubila pune dvije godine. ”Na kraju sam odlučila krenuti u ugostiteljstvo jer volim kuhati i vidjeti kako gosti uživaju u hrani, to me motivira, daje mi snagu i stavlja osmijeh na lice”, kaže ova 41-godišnjakinja, koja je restoran Dubrava otvorila prije tri mjeseca.

U njemu se priprema isključivo autentična ukrajinska hrana, koja se gostima servira u divnom rustikalnom posuđu, na drvenim pladnjevima, no ono što najviše oduševljava su fantastični okusi. Maryna sve sastojke iz rodne Ukrajine, koji se u Hrvatskoj ne mogu kupiti, nabavlja iz Njemačke, a kako bi nam približila jela iz svoje domovine, u Sesvetama je otvorila i trgovinu u kojoj se mogu kupiti ukrajinski proizvodi.

KULTURU KUHANJA LEGENDARNE JUHE OD CIKLE 2022. GODINE ZAŠTITIO JE I UNESCO

Naravno, naš prvi izbor u Dubravi bio je njegovo veličanstvo, boršč. Ova bogata i hranjiva juha od cikle prava je vitaminska bomba, a dolazi u dvije varijante, mesnoj ili vegetarijanskoj. Mi smo kušali prvu, sa svinjskim rebrima, koja su se savršeno stopila s hrpom povrća, krumpirom, kupusom, mrkvom, lukom, paprikom, češnjakom, rajčicom…

Toliko je gusta da bez problema može biti samostalan, tj. glavni obrok, a poslužili su nam je s kruhom i slaninom. ”Masnoća je tu da vas dodatno ugrije”, objašnjava nam Maryna. U boršč se često dodaje i vrhnje, koje će mu pojačati ionako divan okus. Inače, kultura kuhanja ukrajinskog boršča od ljeta 2022. upisana je na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.

PALAČINKE OD KRUMPIRA IZVANA SU HRSKAVE, A IZNUTRA TAKO MEKANE

Nastavljamo s još jednim jelom kojim se Ukrajina itekako ponosi. Na stol nam stižu čuveni vareniki, tanka tjestenina s različitim punjenjima. Naši su od krumpira, no isti se mogu nadijevati mesom, kupusom, gljivama, slatkim sirom, višnjama, jagodama… Uz njih su nam također servirali vrhnje, koje odlično paše i uz palačinke od krumpira, koje se u Maryninoj domovini zovu deruni ili draniki.

Način pripreme razlikuje se po regijama, a u Harkivu, odakle je naša sugovornica, krumpir se riba na krupnije komade. Palačinke, izvana hrskave, iznutra mekane i savršeno začinjene, nama su bile odlična uvertira u još jedan ukrajinski specijalitet. U pitanju su golubci, listovi svježeg ili kiselog kupusa s mljevenim mesom i rižom te pirjani u umaku od rajčice, klasik vrlo sličan našoj sarmi, no znatno bogatiji mrkvom, koja jelu daje pomalo slatkasti okus. Sve u svemu, pun pogodak!

RESTORAN IMA DOSTAVU, A GOSTI ČAK MOGU DOBITI I BESPLATAN TRANSFER

Naš obilan i preukusan ručak savršeno su zaokružili sirniki, slatki desert sa svježim sirom uz koji smo dobili i fantastičan džem od bobičastog voća. Nismo odoljeli ni tradicionalnim ukrajinskim pićima. Morali smo kušati uzvar od sušenog voća s medom (ili šećerom). Vrlo je sličan kompotu i obavezno se priprema za Božić. Maryna nam kaže da je odličan za želudac, a piju ga apsolutno svi, od djece do odraslih.

”Sljedeći put kad nam dođete, obavezno morate probati i slanu haringu! Ukrajinci je obožavaju, obično se jede s krumpirom, slanim krastavcima i uz nezaobilaznu hladnu votku. Posebno je popularna u prazničnim danima”, dodaje naša sugovornica. Njezin restoran Dubrava ima i dostavu na kućnu adresu, a za goste koji ipak žele uživati u čarobnom ukrajinskom ambijentu osiguran je i besplatan transfer. Jedini uvjet je da napravite račun u iznosu od minimalno 50 eura, neovisno o broju osoba.

"U SVEMU ŠTO SE STAVLJA NA TANJUR UVIJEK MORA BITI LJUBAVI I DUŠE"

Svi zaposlenici u restoranu su iz Ukrajine, što itekako doprinosi njegovoj autentičnosti. ”Lijepo su me primili u Zagrebu. Ljudi su prijateljski nastrojeni i razumiju situaciju u kojoj se našao moj narod jer su i sami iskusili rat. Sretna sam što na lijep način mogu promovirati kulturu i kulinarstvo kojima se moja domovina ponosi. Za dobro jelo nije dovoljno samo slijepo slijediti recept, u svemu što ide na tanjur uvijek mora biti ljubavi i duše. To je radna filozofija kojom se vodim”, zaključuje Maryna.

Pročitajte još