Slična su kao naša, ali ipak posebna: ovo je pet tradicionalnih slovenskih jela koja se isplati probati na izletu u “deželu”

Zemlja planina, zelenila, ledenjačkih jezera, gustih šuma i neobičnih izvora, tirkizno plavih rijeka, neobičnih slapova, šarmantnih sela i gradova koji se uvlače pod kožu, u srce, a gastronomskom ponudom, odnosno jednostavnim rječnikom rečeno – ukusnom hranom – i u sjećanje okusnih pupoljaka. Do mjere da te izaziva da se vratiš prvom prilikom. Slovenija je, dakle, destinacija koja se posjećuje iz mnogo razloga, a jedan je definitivno tamošnja hrana. Na izletu u Sloveniju sigurno nećete ostati gladni, a neka tradicionalna jela dio su iskustva posjete. U nastavku doznajte o kojim je jelima riječ, uz ona najpoznatija za koja sigurno već znate, poput kranjske kobasice, bledske kremšnite, kraškog pršuta ili pak prekmurske gibanice.

No, prvo malo općenito o slovenskoj kuhinji. Pronaći ćete tu, kao i kod nas u kontinentalnom dijelu, uvijek juhu, često meso, a vrlo često i variva, što laganija što žešća, ponekad povrtna, ponekad od gljiva, ponekad mesna. U toj se kategoriji često spominju jota i ričet, a za koju god se odlučili mećete pogriješiti – slovenske ‘enolončnice’ uvijek predstavljaju istinski comfort food. Ako se za neku vrstu mesa (a divljač nije rijetkost) njega će vrlo često pratiti krumpiri, palenta ili pak dinstani kupus.

Jedno jelo koje u Sloveniji ne bi trebalo zaobići jesu žganci (koje se od palente razlikuje u grubosti mljevenja zrna kukuruza), tzv. jelo siromaha koje ćete u Sloveniji pronaći primjerice u središtu zemlje te u njezinim alpskim predjelima. Spravljaju se, dakle, od kukuruznog ili pak heljdinog brašna, s dodatkom poprženih čvaraka, a zahvalni su u svakom smislu. Mogu biti samostalno jelo ili pak služiti kao prilog. Mogu biti, isto tako, posluženi us svako doba dana, a i uz dodatak kiselog mlijeka primjerice, i to u hladnim ili toplim verzijama. Riječ “žganci” dolazi od glagola “žgati”, što bi značilo paliti, zapaliti…

Žlikrofi, ta preukusna punjena tjestenina, tradicionalno je jelo idrijskog kraja. Riječ je o tijestu specifična oblika (slični su raviolima) koje se puni krumpirom (ali i različitim drugim nadjevima), a recept seže u 19. stoljeće. Svaki žlikrof slaže se od dva sloja tijesta koja se spajaju kako bi između njih zarobili nadjev, a spravljale su ih supruge rudara koji su radili u idrijskim rudnicima. Osim krumpira, u njih tradicionalno idu i luk te čvarci ili pak dimljena slanina te mažuran, vlasac, crni papar i sol. Priprema zahtjeva umijeće, a dimenzije su propisane – žlikrof je tri centimetara dug, dva visok.

Slovenska potica je slavna slovenska savijača koju se naziva kraljicom slovenskog slavljeničkog stola. Prvi zapisi o potici, u smislu očuvanog recepta, sežu u davnu 1689. godinu, a isprva se pripremala za velikaše. Navodno dolazi u čak 80, a neki čak 120 različitih varijanti. Naime, svaki kutak Slovenije ima svoj način izrade, a sve ovisi o tome je li slana ili slatka i čime se puni. Najčešća je od oraha ili lješnjaka, ali popularna je i ona od maka i sira. Priprema potice, naziva se, umjetnošću.

Okrugla slana ljepota – tako bismo je mogli nazvati. Riječ je o pogači koju se, prije pečenja, premazuje jajem, posipa solju i kimom, a po ukusu podsjeća na svježe spravljeni kruh. Poznata je po jednostavnosti pripreme i prepoznatljivom izgledu – naime, ona se prije pečenja treba zarezati na specifičan način kako bi bila podijeljena na jednake dijelove koje je lako otrgnuti. Naime, belokranjska pogača se nikada ne reže, uvijek se trga i simbol je dobrodošlice. Tijesto se inače oblikuje u krug od kojih 30 centimetara, debeo jedan do dva centimetra, a zatim ga se zarezuje – ali nikad do samog kraja, odnosno do podloge na kojoj se ono nalazi.

U Sloveniji ništa bez štruklji, jednog od najslavnijih tamošnjih jela. Prvi recepti datiraju iz 16. stoljeće, kada su štruklji prvo bili dio prehrane u samostanima, no u 17. stoljeću postaju slavljeničko jelo i za šire mase. Danas ih ima posvuda, u svim mogućim varijantama, a dijelom zahvaljujući njihovoj svestranosti i prilagodljivosti. Mogu se kuhati standardno, ili na pari ili pak peći. Mogu biti slani ili slatki, samostalno jelo ili pak prilog mesu i umacima. Svaka regija Slovenije ima svoj recept, a najtradicionalnije se pune domaćim sirom, orasima ili jabukama.