Marjana je u jednom od “najdivljijih” dijelova Europe, na stijeni iznad jezera, uredila imanje na kojem turisti mogu doživjeti autentično iskustvo života na selu

Jezero tirkizne boje, koje okružuje nevjerojatno zelenilo, i kameno imanje koje s uzvisine gleda na svu tu ljepotu. Do njega možete stići samo brodom, a tamo vas čeka autentično iskustvo života na selu, u skladu s prirodom, domaća hrana, pucketanje vatre u kaminu… Ovo se jedinstveno mjesto nalazi u Albaniji, u takozvanim “Albanskim Alpama”, u regiji Dukagjini, mjestu koje često nazivaju “najdivljijim” i najautentičnijim kutkom Europe. Agroturizam Neomalsore pokrenula je mlada Marjana Koceku, koju je vukla ljepota rodnog kraja i odlučila ju je na autentičan način pokazati svojim gostima.

Marjana Koceku ima tek 24 godine, studirala je političke znanosti i međunarodne odnose u Tirani, godinu provela na Erasmus razmjeni, a trenutačno završava magisterij iz održivog turizma. Zov ljepote Dukagjina bio je jači od svjetala velikih europskih gradova i u njoj je cijelo vrijeme tinjala želja da se vrati i upravo u albanskim planinama napravi nešto posebno.

“Imala priliku puno putovati i vidjeti svijeta. Što sam više putovala, to sam više osjećala nostalgiju za svojim korijenima, podrijetlom, mjestom gdje sam odrasla te vrijednostima i tradicijama kojima me majka odgajala. Znate one trenutke kada se prisjetite priča iz djetinjstva koje vam je majka pričala dok je kuhala pokraj vatre prema stogodišnjem receptu bake?,” ispričala je Marjana za Putni Kofer.

U velikim gradovima osjećala se, kaže, nostalgično i prazno, daleko od onoga što ju je oblikovalo i prirode koja ju je okruživala. “Možda emigracija uzrokuje romantičnu viziju domovine, ali imala sam snažnu želju da se vratim i pokušam nešto napraviti ovdje, iako sam diplomirala s nagradama za izvrsnost,” kaže nam mlada turistička djelatnica. Uređenje obiteljskom imanja je, naime, upravo njezina ideja koju je obitelj prihvatila raširenih ruku. S jezerom Kolman njezinu obitelj veže posebna priča.

“Jezero Koman nastalo je 1985. godine zbog izgradnje brane, a moj je otac tada bio mehaničar koji je radio na gradilištu brane. Kada je brana završena i jezero stvoreno, dobio je čamac kao plaću za mnoge godine rada i tako je postao prvi kapetan na jezeru. Godine 2012. moja su braća pokušala emigrirati u razne zemlje, srećom, bezuspješno. Nisu bili sretni. Povremeno bi se pojavljivali turisti, često sasvim slučajno, misleći da postoji trajekt koji vodi do Valbone, ali trajekti su prestali raditi nakon Kosovskog rata.

Moj bi otac i braća tada nudili kratke vožnje čamcem, a kasnije su shvatili da je to dobar posao – manje naporan od drugih, a donosi dobar prihod. Tako je turizam započeo u ovom području. Odrasla sam u obitelji koja bi svoje sobe i krevete ustupala gostima, a svi bismo se stisnuli u jednu prostoriju kako bismo ih mogli ugostiti u ovom izoliranom dijelu Albanije,” priča nam Marjana pozadinu turističkog razvoja ovog kraja.

Ona se kući nakon studija vratila u travnju 2022. Odmah je znala što želi. “Željela sam da turisti žive s mojom obitelji i osjećaju se kao kod kuće, pa sam kreirala lokalno iskustvo pravog ruralnog života – s vrtovima, životinjama te tradicionalnim domaćim jelima i farmom. Danas je takav način života postao trend, ali sretna sam što sam među prvima pokrenula ovaj stil turizma u ruralnim krajevima Albanije,” kaže nam sugovornica.

Njezina je, dakle, ideja od početka bila omogućiti ljudima da se osjećaju kao kod kuće i da “putuju kroz vrijeme”. U razdoblje kada su ljudi živjeli u kućama od ručno izrađenog kamena, s vanjskim kuhinjama na otvorenoj vatri i hranom iz vlastitih vrtova, okruženi domaćim životinjama. Pitamo ju koliko je bilo teško prilagoditi staro imanje?

“Tehnički, prilagodba nije zahtijevala mnogo, ali izazovi su bili veliki zbog nepristupačnog terena i činjenice da nas je moguće doći samo čamcem – još uvijek nosimo puno stvari na leđima i u rukama,” podsjeća nas Marjana da je riječ o zaista od civilizacije udaljenoj lokaciji i teškom terenu.

Do njih se danas dolazi vožnjom do luke Kolman, gdje Marjanina obitelj goste kupi brodom. Slijedi oko sat vremena plovidbe kroz nevjerojatan planinski krajolik i stiže do agroturizma Neomalsore. Na njemu danas gostima nude smještaj, domaću hranu, vožnje kajakom, SUP-ove, pješačke staze u okolici… “I, naravno, dobru rakiju,” smije se Marjana.

Imaju malo zemlje, ali su ju maksimalno iskoristili. “Smješteni smo na stijeni, pa su moji roditelji i bake morali donositi kamenje i zemlju iz šume kako bi napravili vrtove,” kaže nam sugovornica. Svake godine sade različito povrće i oko 15 vrsta voća, te proizvode vlastito vino i rakiju. “Da bismo zadovoljili sve potrebe, surađujemo s lokalnim stanovnicima koji žive na obroncima i potpuno su samoodrživi. Imamo krave, koze, svinje, ovce, kokoši, patke, mačke i pse,” opisuje nam Marjana ovaj planinski seoski raj.

Marjana Koceku vjeruje da ovaj kraj ima nevjerojatan potencijal. “Ponosna sam što sam gorštakinja iz Dukagjinija, zbog naše čarobne prirode, veličanstvene povijesti, vrlina ljudi i drevnih tradicija. Prirodni potencijal, pogled, neistražene špilje i brda su nevjerojatni,” kaže nam odlučno.

“Naše planine su prepune povijesti i mistike s tisućljetnim pričama. Mi, lokalci, ponosni smo što nas nikad nisu osvojili Turci Osmanlije niti drugi osvajači. Regija je potpuno katolička, s dubokom vjerom i poštovanjem prema prirodi. Naše kuće u “Kulla” stilu jedinstvene su, a svaka obitelj kroz generacije čuva sjeme koje sadi,” kaže mlada poduzetnica.

Njihovi gosti zasad su uglavnom iz iz sjeverne i zapadne Europe, puno ih dolazi iz Australije i SAD-a, a bilo ih je nekoliko i iz Hrvatske. Iako daleko od albanske obale, agroturizam Neomalsore oličenje je održivog turizma, onog o kojem danas svi pričaju, a nitko ne zna kako ga postići. S obzirom na trendove u kojima ljudi umjesto namontiranih kulisa i sudaranja s drugim turistima sve više traže autentična iskustva, izvorne lokacije i lokalno iskustvo, vjerujemo da ovo obiteljsko imanje nema razloga za brigu.