Čitatelji su nas nagovorili da pogledamo ovu Netflixovu seriju. Šest epizoda prošlo nam je nevjerojatno brzo, a to je uvijek dobar znak

Smatram da je sasvim pošteno da, ako već ja vama redovito govorim koje su mi serije zanimljive, a koje baš i ne zaslužuju preporuku, ponekad i sama poslušam što vi imate za reći. Tako sam prije nekog vremena među vašim komentarima primijetila preporuke za Netflixovu seriju Legende (Legends), a niste bili sami u tome. Sam Netflix već me nekoliko puta pokušao uvjeriti da bi mi se mogla svidjeti, pa sam na kraju odlučila poslušati i vas i njega. Pokazalo se da je to bila dobra odluka.

Serija Legends nastala je prema istinitim događajima, što je fascinantan podatak kada malo dublje uđete u radnju. Ponekad je teško povjerovati koliko život može biti dramatičan, apsurdan i nevjerojatan, a opet u svemu tome ima neke sasvim obične, svima nama bliske realnosti. Mene je posebno zabavio način na koji britanski državni službenici pristupaju jednom od najopasnijih zadataka. Pomalo me podsjetio na naš, nazovimo ga balkanskim korporacijskim, odnos prema poslu, prema kojem se od zaposlenika očekuje da rade sve što se od njih zatraži, po mogućnosti bez previše pitanja i, naravno, bez spominjanja povišice.

Naravno, u ovom slučaju zadatak je znatno plemenitiji od povećanja nečijeg profita jer se radi o borbi protiv organiziranog kriminala. Ali teško je zanemariti ironiju sustava koji od običnih zaposlenika očekuje izvanrednu hrabrost i spremnost na ozbiljan osobni rizik, dok se pitanja novca, odgovornosti i potpore očito smatraju sporednim detaljima.

Radnja nas vraća u Veliku Britaniju početkom devedesetih, kada se zemlja suočava s ozbiljnim problemom krijumčarenja heroina. Državne institucije okupljaju malu skupinu carinskih službenika koji će se pod lažnim identitetima infiltrirati u opasne kriminalne organizacije. Problem je u tome što ti ljudi nemaju iskustva s takvim operacijama. Dotad su uglavnom pregledavali prtljagu, istraživali porezne prijevare i obavljali druge, poprilično nezanimljive administrativne poslove.

Njihovu obuku vodi Don (Steve Coogan), koji među kandidatima pokušava pronaći ljude dovoljno sposobne i možda pomalo lude da pristanu na ovakav pothvat. Među njima se ističe Guy (Tom Burke), koji odlazi u London kako bi se približio trgovcima drogom, dok Kate (Hayley Squires) i Bailey (Aml Ameen) istražuju kriminalnu mrežu u Liverpoolu. Njihovi novi identiteti, takozvane legende, moraju biti besprijekorno uvjerljivi jer posljedice jedne pogrešne riječi mogu biti kobne.

Scenarij potpisuje Neil Forsyth, autor britanske kriminalističke serije The Gold, koji očito ima talent za pronalaženje stvarnih događaja toliko neobičnih da im dodatna dramatizacija jedva treba. Serija Legende iz epizode u epizodu vješto gradi napetost, osobito kada se neiskustvo glavnih junaka sudara s brutalnošću svijeta u koji su se upustili. Zanimljivo je promatrati kako se od nespretnih državnih službenika postupno pretvaraju u ljude koji moraju razmišljati i ponašati se poput kriminalaca.

Glumačka postava većim je dijelom vrlo dobra, a posebno bih izdvojila Stevea Coogana, koji svom liku daje zanimljivu kombinaciju autoriteta, cinizma i humora. Tom Burke također je uvjerljiv u prikazivanju čovjeka koji postupno gubi granicu između vlastitog identiteta i osobe koju glumi. Ipak, iako me serija privukla neobičnom pričom i sposobnošću da zadrži pozornost, moram joj zamjeriti poprilično klišeizirane negativce, među kojima nisam primijetila posebno dojmljive glumačke izvedbe.

Većina ih je oblikovana prema poznatom televizijskom obrascu: opasni su, nepredvidljivi, agresivni i uglavnom izgledaju kao da u svakom trenutku traže razlog da nekome zaprijete i očigledno nemaju ukusa za modu. Nedostaje im karakterne složenosti koja bi ih učinila zanimljivijima, a upravo bi takav pristup dodatno naglasio opasnost kojoj su glavni junaci izloženi. Srećom, cijela priča dovoljno je zanimljiva da im mogu oprostiti taj nedostatak.

Prema onome što sam pronašla, serija je vrlo dobro prihvaćena među stranim kritičarima. Na Rotten Tomatoesu ima čak 97 posto pozitivnih kritika, dok joj je publika dodijelila 85 posto. Na IMDb-u drži ocjenu 7,8, a na Metacriticu 76 od mogućih 100 bodova. Kritike u medijima kreću se od oduševljenih hvalospjeva do prilično mlakih reakcija. Meni je, međutim, najzanimljivija kombinacija kriminalističke priče i apsurdnih situacija.

Ono što je dodatni plus seriji jest to da ima svega šest epizoda i da se radnja razvija bez nepotrebnog odugovlačenja. Istina, pojedine situacije traže određenu suspenziju nevjerice, pogotovo kada se naši donedavni uredski službenici počnu ponašati kao iskusni tajni agenti, ali tu se ponovno vraćamo činjenici da je temelj priče stvaran.

U konačnici, moje je stajalište da je serija Legende vrlo dobra preporuka za sve koji vole britanske kriminalističke serije, posebno one u kojima napetost proizlazi iz situacija i odnosa među likovima. Ne bih je smjestila među najbolje serije koje sam gledala, ali šest epizoda prošlo mi je vrlo brzo, a to je uvijek dobar znak. I za kraj, hvala svima koji su mi preporučili seriju. Nadam se da će se ovakva razmjena preporuka nastaviti.