Kultura i Život

Ženska oaza u patrijarhalnom Pakistanu: u jednoj regiji žene su vodeće poduzetnice, a djevojčice se potiče na školovanje i bavljenje sportom

Postoje mjesta gdje je vrlo teško biti žena. Patrijarhalni Pakistan, pogotovo neki dijelovi te države, definitivno je jedno od njih, no postoji tračak nade. On, prilično jarki, isijava iz jednog od najneočekivanijih područja u toj zemlji, predivnoj dolini okruženoj nekima od najviših planina na planeti, a koja je dugo vremena bila potpuno odsječena od ostatka svijeta. Danas je to područje, a riječ je o dolini Hunza, turistička meka. Naime, kroz nju, spajajući Pakistan s kineskom provincijom Xinjiang, prolazi proslavljena Karakorumska cesta, jedna od najupečatljivijih panoramskih cesta na svijetu koju se često naziva osmim svjetskim čudom. Pristupačnost i dostupnost koju je dolini omogućila sama cesta, posljedično sve veći priljev turista, ali i kombinacija vjerskih i društvenih faktora, omogućili su da ta dolina postane jedan od najliberalnijih dijelova Pakistana, štoviše, piše BCC, centar ženskog poduzetništva u zemlji.

NOVI KONCEPT ZABAVEBili smo na prvoj "ničijoj svadbi": na njoj ne postoje mladenci i ne poklanjaju se kuverte, ali se fantastično jede, pije i pleše do jutra
Nastavi čitati

FEMINIZAM SE GLEDA KAO NA PRIJETNJU TRADICIONALNIM DRUŠTVENIM STRUKTURAMA

Naime, stanovnici Hunze su Ismailije, pripadnici umjerenog ogranka šijitskog islama koji je, piše taj medij, poznat po tome da promiče toleranciju i ženska prava. Djevojčice se ohrabruje da se obrazuju i bave sportom. Oštar je to kontrast s ostatkom zemlje. Naime, samo 20 posto pakistanskih žena sudjeluje u radnoj snazi te zemlje, a prema pisanju National Geographica, iako su vlasti dozvolile ženama da glasaju 1956. godine, Pakistan i dalje bilježi jednu od najnižih stopa participacije žena na svijetu.

U svakom slučaju, iako je – što se tiče ženskih prava – najgora situacija u područjima uz granicu s Afganistanom, feminizam se općenito odbacuje kao zapadnjačka ideja koja prijeti tradicionalnim društvenim strukturama.

GENERACIJA Z MIJENJA OBIČAJEZnate li što je to "suhi prosinac"? Blagdani bez alkohola novi su trend među mladima, čak polovica ih ne planira popiti ni kap ovog Božića
Nastavi čitati

TURIZAM JE POSTAO GLAVNI IZVOR PRIHODA U REGIJI I OTVORIO VRATA MNOGIM ŽENAMA

No, u regiji Gilgit-Baltistan koje je dolina Hunza dio, žensko je poduzetništvo u porastu, piše i Financial Times. Zanimljiva je to tvrdnja s obzirom na to da se doista radi o kutku svijeta gdje se to ne bi na prvu očekivalo. U regiji se nalazi čak pet od 14 osamtisućnjaka, uključujući famozni i zloglasni K2. Ali i više od 50 planinskih vrhova viših od sedam tisuća metara. Tamo se nalaze i tri najveća svjetska ledenjaka van polarnih regija. U svakom slučaju, u Hunzi to je istupanje žena u poslovnom smislu vidljivo u svakodnevnom životu, a polako se probija i u sektor turizma koji je postao glavni izvor prihoda u regiji.

“Stanovnici Hunze su prilično otvorenog uma i liberalni zbog veće pismenosti i izloženosti međunarodnim turistima“, kaže Aneeqa Ali, direktorica turoperatera Mad Hatters iz Lahorea. Naime, upravo se taj turizam, koji je u dolini krenuo 1970-ih godina, pokazao kao ‘izlaz iz kuće’ za mnoge lokalne žene.

ŽENE SE SVE ČEŠĆE UČE ZANATIMA KOJIMA SU DOMINIRALI MUŠKARCI

U Karimabadu, glavnom gradu okruga Hunza, lokalne se žene uče zanatima kojima su prije dominirali muškarci, primjerice stolarstvo i zidarstvo. Vrlo su dobar primjer i poduzetnički pothvati iz sela Gulmit u Gojalu, odnosno Upper Hunzi. Jedan od njih je Bozlanj, restoran otvoren 2016. godine.

Vlasnice Malika Sultana i Rashida Begum novinaru BBC-ja su ispričale kako su počele s kuhanjem lokalnih jela koje su ih naučile mame i bake. Zatim su otvorile restoran, prvotno u Gulmitu, a sada se njihov objekt nalazi uz Karakorumsku cestu.

Kažu da je kuhanje hrane koja je dio njihove kulture bilo gotovo pa završena priča. “Bilo je gotovo obustavljeno jer je naša djeca nisu kuhala. Nitko je nije kuhao. I tada smo mi počele i sada su nam se pridružile druge žene i ljudi dolaze jesti,” ispričala je Sultana.

ODRŽAVANJE TRADICIJE TKANJA SAGOVA ŽIVOM

Drugi je primjer Korgah Carpet Center otvoren 2005. godine koji zapošljava lokalne žene koje ručno tkaju sagove, novčanike i torbice te ih prodaju turistima. ‘Tvornica’ se nalazi u 400 godina staroj kući. “Počele smo 1998. godine, kada je KADO (Karakoram Area Development Organisation) obučio 30 žena u području“, rekla je Shamim Bano koja vodi Korgah. Bila je dio te prve runde obuke i od tada je radila sa stotinama žena iz Gulmita i regije.

Danas je ta tvornica popularna turistička atrakcija uz Karakorumsku cestu, što znači da tamo zaposlene žene mogu uzdržavati svoje obitelji. Ali i, dodaje BBC, održati tradiciju tkanja tepiha živom. “Naši tradicionalni sagovi nazivaju se sharma ili plos na jezeru Wakhi, a izrađuju se od dlake jaka ili koze. To je dio naše kulture već stoljećima“ objasnila je Bano.

TURIZAM JE I DALJE PRETEŽNO U RUKAMA MUŠKARACA

Spomenuti projekti imaju veliku važnost u uključenju žena u lokalnu poslovnu zajednicu. No, još ima puno posla. Turizam je i dalje većinom u rukama muškarca. Isto tako, izazov je i da u budućnosti te pakistanske poduzetnice, dodaje FT, što manje ovise prvenstveno o turistima, što se pokazalo korisnim i u jeku pandemije. Dugoročni je cilj razvoj i rast biznisa koji nužno ne ovise o stranim dolascima te obrazovati žene u smislu online poslovanja.

Aktualno

Pročitajte još