Dokumentarac o Kopaču
Nema izgovora i odugovlačenja: iz ovog vas kafića u Tokiju neće pustiti van sve dok ne završite posao
Koliko ste se puta ulovili kako odgađate dovršiti zadatke, a dedlajn je sve bliže? Da li bi vam poticaj od nekoga sa strane u tim trenucima bio podrška da nastavite ili bi vas samo naživcirao? Takuya Kawai, vlasnik kafića u Tokiju, misli da ljudima jednostavno treba uskratiti alternative poslu i oni će ga napraviti. On je rad iz kafića podignuo na sasvim novu razinu. Iz njegovog kafića ne smijete izaći dok posao nije završen, a koriste ga brojni pisci, umjetnici, programeri, dizajneri…
SMJEŠTEN JE U UMJETNIČKOJ ČETVRTI I PRVENSTVENO JE BIO NAMIJENJEN PISCIMA
Prijevod imena kafića bi bio “kafić za pisanje” (Manuscript Writing Café) jer je prvenstveno bio namijenjen piscima. Pritom je i smješten u četvrti Koenji koja je poznata kao raj za spisatelje, urednike, lektore, novinare, video producente i manga umjetnike. Sve više njih radi od kuće, bez fizičkog mjesta na kojem obavljaju posao, sa svim izazovima koje taj model rada donosi. Japan ima brojne tematske kafiće, uređene, primjerice, poput svijeta Alise u zemlji čudesa ili kaubojskog ranča, ali ovaj je ipak po nečemu drukčiji.
PRI ULASKU MORATE VLASNIKU PRIJAVITI KOJI POSAO TREBATE NAPRAVITI
Ovdje postoje jasna pravila za goste. Pri ulasku u kafić vlasniku Takuyi morate prijaviti koji posao trebate napraviti. Napisati deset stranica knjige, članak za blog, editirati video ili napraviti tri prijedloga za dizajn logotipa za klijenta? Takuyi je svejedno, on zapisuje koji je vaš zadatak i koliko procjenjujete da će vam za njega trebati. Smještate se za stol uz odabrano piće i na vama je samo da radite. Nema televizora, tableta, Netflixa ili neopranog suđa koji vas kod kuće često “natjeraju” da napravite pauzu.
ODGAĐANJE JE SKUPO: ŠTO DUŽE OSTANETE, RAČUN JE VEĆI
Uvijek za ulazak je predanost konkretnom cilju za taj dan, a odlazak zbog “kreativne blokade”, dosade ili ljutnje što vam posao ne ide nije opcija. Za prvih 30 minuta kafić naplaćuje 150 jena (oko euro i pol) za prvih pola sata, te dodatnih 300 jena za svaki sat nakon toga. Udobni kafić s 10 sjedala nudi neograničene količine čaja i kave kojima se gosti sami poslužuju, brzu Wi-Fi internet vezu, utičnice za laptope i tablete, kao i visoke stolce koji onemogućuju da se sjedi pogrbljeno.
ONE KOJI TO ŽELE, VLASNIK ZA VRIJEME RADA OBILAZI I PITA IH KAKO IM IDE
Gosti kafića, dakle, pri ulasku moraju zapisati svoje ime, ciljeve za taj dan i predviđeno vrijeme da završe posao. Također mogu zamoliti Kawaija da ih tijekom rada dođe prekontrolirati i prigovara im o njihovom napretku. Oni koji traže “blagu” opciju nadzora jednostavno će biti upitani kako su prošli kada plate na kraju sesije. Oni kojima je potrebna veća doza discipline mogu očekivati da će vlasnik povremeno stati iza njih i promatrati kako im ide. Zvuči kao rad uz šefa u uredu? Jedna je ipak bitna razlika. Vlasnik ističe kako on ne može dati vrijednosni sud o sadržaju zaslona nečijeg prijenosnog računala. Kvalitetu obavljenog posla ipak određuje svatko za sebe.
KAVA I ČAJ SU UKLJUČENI U CIJENU, WI-FI MREŽA BRZA, A BUKE NEMA
U gradu punom tematskih kafića u kojem nije neuobičajeno vidjeti ljude kako rade za laptopima uz kavu, ovaj je kafić ipak lako našao svoju publiku. U njemu svi rade, nema društava koja čavrljaju i smiju se, nema buke. A što duže gostu treba da završi svoj zadatak, račun će biti veći jer se obračunava na izlasku s obzirom na koliko je gostu na kraju trebalo vremena za zadatak.
