Zagreb je imao “Tinder” i prije 100 godina! Posjetili smo genijalnu izložbu i otkrili kako su se u gradu rađale ljubavi, puno prije pojave društvenih mreža

Ulazak u gostionicu oduvijek je bio puno više od koraka preko praga. Bio je to ulazak u svijet priča, mirisa, glasova, u prostor u kojem su se stvarala prijateljstva, dogovarali poslovi, rađale ljubavi, ali i prepričavali događaji koji su oblikovali Zagreb. Gostionica nikad nije bila samo mjesto na kojem se jede i pije, ona je bila i ostala mali teatar života, prostor u kojem se prepoznajemo i u kojem grad diše punim plućima. I upravo tome posvećena je izložba ”Gutljaj prošlosti – stare zagrebačke kavane, krčme i gostionice”, koju do 15. ožujka 2026. možete pogledati u Muzeju grada Zagreba, na adresi Opatička ulica 20.

Obišli smo prekrasan retro postav koji nas je proveo kroz povijest zagrebačkih kavana i gostionica, od zadimljenih lokala na rubovima grada do uglednih kavana u njegovom središtu. Kroz stare fotografije, jelovnike, stolove, stolce i novinske natpise, oživljen je šarolik svijet gostioničara, konobara i njihovih gostiju, podsjećajući nas na to da se život često najlakše razumije uz, pogađate, dobar gutljaj.

Kako nam je rekao Kristian Strukić, jedan od autora izložbe na kojoj su radili i Tanja Kocković Zaborski iz Etnografskog muzeja te povjesničar Tomislav Anić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, sama ideja za istu rodila se iz dugogodišnjeg projekta ”Zagrebački kvartovi”, koji je vodio upravo Kristian. Naime, u razgovoru s ljudima izvan Muzeja, često su se spominjala i brojna nekonvencionalna mjesta, itekako važna u svakodnevici i povijesti Zagreba. Slušajući o precima svojih kazivača, koji su bili gostioničari, kavanari, vodili krčme i imali gostionice, Strukić je odlučio napraviti posebnu izložbu.

”Gutljaj prošlosti” sastavljen je od materijala koji većinom dolaze iz fundusa Muzeja Grada Zagreba. Istraživale su se fotografije, lokacije, a lokali su prikazani u kontekstu grada između 1887. i 1939. godine. Materijali su posuđivani od različitih institucija, povijesnih muzeja, fototeke Ministarstva kulture i Hrvatskog državnog arhiva, Sportskog muzeja, no najveći dio ustupili su privatni kolekcionari te obitelji koje su bile i(li) još jesu gostioničarske.

Jedna od njih je i obitelj Puntijar, koja se tim poslom uspješno bavi još od 19. stoljeća, kroz već pet ili šest generacija. Radilo se i arhivsko te knjižnično istraživanje, pregledavala stara periodika, a autorima izložbe koja nas je oduševila puno su pomogle i novine iz tog doba.

Na pitanje koja je najstarija krčma, gostionica ili kavana u Zagrebu, a koja i dan-danas radi, Kristian odgovara: ”Na osnovu zapisa do kojih smo došli, možemo reći da se zgrada u Pivarskoj ulici na broju 9 (danas je to Basaričekova) spominje još 1830.

Naime, autori izložbe ”Gutljaj prošlosti” u tisku su naišli na podatak u kojem se navodi da baš ta ”kuća ima šest soba i još jednu zidanu sobu u dvorištu, staju za četiri konja, kuhinju, podrum i lokal”. Osim toga, 1941. zapisana je i gostionica ”Pod starim krovovima” u Basaričekovoj ulici broj 5, a vlasnica joj je bila Franica Bratović.

”Kazališna kavana” isto ima vrlo dugu tradiciju, iako se mijenjala iznutra. Tu je i čuvena ”Palainovka” na Gornjem gradu, koja je jedno vrijeme prestala s radom, no ponovno je otvorena ’70-ih godina prošlog stoljeća. A osim već spomenute gostionice ”Puntijar”, ne smiju se izostaviti ni legendarni restoran i kavana ”Maksimir” te ”Lašćinska klet”.

U sklopu ”Gutljaja prošlosti” izložena je i karta koja pokazuje smještaj različitih vrsta lokala prema popisu izrađenom za potrebe uvođenja vodovoda. Iz nje se vidi da su kavane mahom bile u središtu Zagreba, na Trgu bana Josipa Jelačića, gostionice su nicale uz prometnice, dok je krčmi bilo najviše i one su pojavljivale svugdje, osim u najstrožem centru.

U razgovoru s Kristianom i Tanjom dotičemo se i kultne ”Mrzle pive”, koja datira s početka 20. stoljeća, a nalazi se između Adžijine i Žajine ulice te Magazinske ceste, u samom srcu Trešnjevke. Nekoć je ondje bila gostionica koja se zvala ”Grom gromova”, omiljeno sastajalište fijakerista, nakupaca i svih onih koji su se okupljali oko tad frekventnog kolodvora i željezničke pruge.

Stari novinski članci pokazali su se fantastičnima za izložbu. ”Dali su nam odličan uvid u povijest Zagreba. Od prigovaranja zbog prevelike buke i visokih cijena kave do zanimljivih tekstova o ženama koje su se negdje između dva svjetska rata počele pojavljivati u kafićima. Ne samo da su bile našminkane, već su i pile te pušile, što je u to doba predstavljalo pravu društvenu revoluciju koja mnogima i nije bila po volji”, kaže Tanja.

Žene, naime, nakon Prvog svjetskog rata, kad su muškarci bili na bojištu, počinju raditi poslove koje prije nisu obavljale pa si, logično, uzimaju pravo i na društveni život, nalaze se s prijateljicama u kafiću, razgovaraju, druže se… ”U jednom članku lijepo je opisano tko u koje vrijeme dolazi u kavanu ili gostionicu. Starije žene stižu oko četiri, a mlađe, koje možda žele i malo očijukati, svraćaju između pet i sedam, u vrijeme najveće gužve.

Ako vam se netko svidio, mogli ste na novinu napisati broj telefona, gospoda bi ih zatim dala konobaru koji bi ih pak odnio damama. Tako su se dogovarali sudari ili spojevi koje mladi danas imaju preko aplikacija”, objašnjava nam Tanja Kocković Zaborski.

”Naravno, bilo je i onih koji su samo htjeli pročitati novine koje nisu bile dostupne svima, televizija još nije bila zaživjela, a radio je bio tek u povojima. Tisak je bio dostupan na hrvatskom, njemačkom, francuskom, mađarskom jeziku. Kavana je bila ‘the place to be’, pravi ekvivalent današnjih društvenih mreža. U njoj se događalo sve, čitanje, rasprave, druženje, informiranje…”, dodaje naša sugovornica.

U lokalima diljem Zagreba uvijek je bilo puno pjesme i veselja, a glazba je gostima bila iznimno važna. Tako na izložbi ”Gutljaj prošlosti” možete vidjeti i jedan orkestrion koji je restauriran pa sad ponovno svira na novčić od pet lipa. Isti se nekoć nalazio u jednoj gostionici u Vlaškoj ulici, a uz njega stoji priča Vjekoslava Majera, koji opisuje kako je kao dječak odlazio u gostionicu ”Žabica”.

No osim smijeha, u krčmama je bilo i svađa. A sve do Velikog rata, u zagrebačkim gostionicama česta pojava bili su i dvoboji oštrim sabljama! Neki od njih održali su se u jednoj koja se nalazila na mjestu današnjeg kina Europa, a jedan dvoboj zabilježen je i u poznatoj kavani ”Corso”. Najbrojniji i najčešći sudionici dvoboja bili su časnici i studenti, tzv. štenkeri (od njemačke riječi Stencker, što znači izazivač) ili krakeleri, koji svjedoče o tome kako je čast itekako bila pitanje života ili smrti.

Radno vrijeme krčmi bilo je regulirano statutima, a na početku ”Gutljaja prošlosti” možete vidjeti onaj koji datira iz 1887. Kavane su obično radile do ponoći ili jedan, nekad do dva, ali to je već bila iznimka. Iako je bilo propisano da se krčme ne smiju otvarati blizu vjerskih objekata i škola, to se nije uvijek poštivalo. Pravilnik je jedno, a praksa drugo.

Pitamo naše sugovornike što su Zagrepčani tad pili. ”Siromašniji slojevi najviše rakiju, za dobro jutro, kao aperitiv, za nazdravljanje… Građanstvo je najčešće biralo vino, a kasnije i pivo, koje se moglo piti na čaše i vrčeve. Bogati su konzumirali šampanjac, osobito u hotelima i boljim restoranima”, otkrivaju nam Kristian i Tanja.

A početkom 20. stoljeća, točnije 1912., u Hrvatskoj nastaje i Društvo za borbu protiv alkoholizma, u kojem je važnu ulogu imao i Andrija Štampar. On koristi nove medije, film, radio i kazališne predstave, kako bi dopro do ljudi koji nisu znali čitati. Dva takva filma mogu se pogledati i na izložbi. Nakon svega što smo vidjeli, na karti Zagreba postavljenoj na zidu u sklopu ”Gutljaja prošlosti”, pronalazim svoj kvart i pribadačom označavam omiljeni kafić. Vrijeme je da u njemu popijem kavu, pivo ipak ostavljam za večernje sate. Neke stare navike i običaji očito se nikad neće promijeniti…