Zaboravite sve što ste mislili da znate o stresu: ovo su najrašireniji mitovi koje svakodnevno prihvaćamo kao istinu

Stres. Koliko često čujete tu riječ? Vjerojatno na svakodnevnoj bazi, nekako se zavukla u sve moguće kontekste i područja života… Naveliko razglabamo kako ga smanjiti, što ga sve uzrokuje, kako se boriti protiv njega ili ga minimizirati. Dakle, stres je definitivno tu, a onda nije na odmet stvarno i doznati što više možemo o tom našem neprijatelju. U ovom ćete članku imati prilike upravo za to!

Naime, tom se temom – stresa i nekih od najglasnijih mitova i tvrdnji vezanih uz njega – nedavno bavio i britanski Guardian. Za taj su medij Richard Mackenzie i Peter Walker, autori nove knjige pod nazivom “Stress Tested: How the New Science of Stress Hormones Can Transform Your Health”, analizirali neke od učestalih vjerovanja vezanih uz stres, a neki od njihovih zaključaka doista su zanimljivi.

Primjerice, za tvrdnju ‘da je sve u glavi’ tvrde da je točna, ali samo do neke mjere. Naime, način kako se naš mozak nosi sa stresom često se definira već u ranom djetinjstvu, pa čak i u maternici. Primjerice, trudnice koje su se suočile s ekstremnim stresom mogu roditi djecu koja jače reagiraju na ‘hormone stresa’. S druge strane, istraživanja su pokazala da ako ljudima kažete da su vrsta osobe koja ne osjeća stres, one sklone imati i manje simptoma vezanih uz stres.

Tvrdnja da je stres uvijek loš za nas nije točna, tvrde autori nove knjige. Ne samo da nas, u sklopu principa bori se ili bježi, čuva od opasnosti, nego istraživanja pokazuju da nam može pomoći i u koncentraciji. No, nema formule za ‘ispravnu’ količinu stresa, osim načelnog pravila da će biti manje štetan ako je predvidljiv i ako smo ga sami odabrali.

Netočno je i da je stres rezerviran za muškarce. Prekretnica u navodima tog tipa se dogodila kada se utvrdilo da su pod najvećim stresom osobe s mnogo obaveza, ali malo kontrole nad svojim životom. Posebno su tresne i situacije s više poslova te odgovornosti koje idu uz skrb. “Sir Michael Marmot, pionir u istraživanju nejednakosti u zdravlju, ustvrdio je da su poslovi poput onih u skladištu poput Amazona, gdje je tempo nemilosrdan i prati se svaki pokret, ‘kao da smo uzeli sve što smo znali o psihosocijalnim opasnostima na poslu, stavili to u špricu i to ubrizgali ljudima'”, navodi Guardian.

Netočno je, navodi se dalje, da je stres novija stvar o kojoj se brinemo, kao i tvrdnja da stres uzrokuju veliki problemi. Upravo suprotno, najveći je problem kronični stres, no ono što doživljavamo kao stres je subjektivna stvar.

Netočno je i da vježbanje uvijek pomaže. Mnoge studije tvrde da ono može smanjiti simptome stresa, no neka istraživanja isto tako pokazuju da ih intenzivna vježba može povećati. Primjerice, ispitanike su podijelili u dvije grupe – one koji su bili na izazovnom intervju za posao i one koji su imali fizički izazov na sobnom biciklu. Ovim potonjima je, iako subjektivno nisu doživjeli stres, kortizol bio viši, i to dulje vrijeme.

Zabluda je i tvrdnja da ljudi u stresu gube na težini – oko dvije trećine ljudi će dobiti na njoj. Uzrok je u hormonima te je potvrđeno da su konstantne visoke razine kortizola povezane sa skladištenjem masnih naslaga oko trbuha. Isto tako, kad smo u stresu naginjemo i prema manje zdravim prehrambenim navikama. Što se tiče životinja, točno je da i one osjećaju stres, no nemaju moment koji imaju ljudi – da dožive stres ztres zbog nekog potencijalno problema koji bi se mogao dogoditi u budućnosti.

Navode i kako je vrlo krivo misliti da je vaša krivnja ako osjećate da ste pod stresom. Stres je često nametnut vanjskim čimbenicima, a odgovor osobe na njega može biti pogoršan njezinim porijeklom. Isto tako, stres djeluje tako da je još teže pobjeći od okolnosti koje ga uzrokuju, primjerice siromaštvo. Za navode da ništa ne možete učiniti oko stresa kažu da je točna, ali i da opet i nije. Točna je možda u smislu životnih okolnosti ili pak vašeg tjelesnog odgovora, no isto tako naglašavaju da se mogu riješiti neke fizičke manifestacije istog. Primjerice, stres može povećati rizik od dijabetesa, no tjelesna aktivnost ga može smanjiti.